Macan: Nemojte me s tim pi***rijama o podijeljenoj krivnji, išli su nas pregaziti i pobiti i obranili smo se!

Macan: Nemojte me s tim pi***rijama o podijeljenoj krivnji, išli su nas pregaziti i pobiti i obranili smo se!

Veliku je buru u hrvatskoj javnosti izazvala objava na Facebooku Marka Šolića, nastavnika informatike u zagrebačkoj Osnovnoj školi “Matija Gubec”, u kojoj, među ostalim, stoji da terenskom nastavnom u Vukovaru “pripremamo djecu za novi rat”.

Tu njegovu objavu prenosimo u cjelosti:

“U autobusu sam, vraćam se s vođenja osmaša u obvezni posjet Vukovaru, organizirano i plaćeno od strane države.
I iskreno mi se povraća, a nije ni od autobusa ni od grozota u videima iz rata, nego od toga što pripremamo djecu za novi rat.
Išao sam bez predrasuda, čuo sam od kolega različite stvari, neki su govorili i kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obje strane…
Ništa od toga.
I da, znam. Znam da su emocije toliko jake da je teško uopće raspravljati.
Znam i da ne dijelimo svi iste sustave vrijednosti, i da meni ne znače ništa stvari koje su drugima svete, i obrnuto.
Znam i neke ljude iz Vukovara, znam kakva se grozota dogodila, vidim koliko im je i koliko im je bilo teško, i nemam ništa protiv toga da djecu educiramo i da im već u osnovnoj školi istinu kažemo direktno, uz sve teško probavljive detalje.
Ali to se u organiziranom posjetu Vukovaru ne događa.
Bitni dijelovi istine se skrivaju i o njima se danas u Hrvatskoj ne smije pričati, a o nekim stvarima se direktno laže.
Pa su tako od licenciranih vodiča i predavača djeca primjerice mogla naučiti kako su u balvan-revoluciji bili četnici i arkanovci. 1990., u zaleđu Zadra, četnici i arkanovci. Ma da ne bi.
0 tome koji su bili uzroci balvan-revolucije ni riječi, to pitanje se ne smije postaviti.
0 ubojstvu Reihl-Kira također ni riječi, to je još jedna zabranjena tema.
0 tome zašto je Vukovar pao i zašto mu se nije pomoglo, ni riječi.
0 tome što se dogodilo s Jastrebom nakon rata, ni riječi.
Ali djeca su mogla čuti kako je Oluja bila akcija bez mrlje prije koje su civili otišli samoinicijativno, a zločina nije bilo. Onaj vlak kojim su moji susjedi iz Splita organizirano išli u pljačku valjda nije postojao. Kao ni Lora.
Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina.
Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina Vojislava Stanimirovića, inače saborskog zastupnika.
Djeca su mogla čuti i kako je Hrvatska vodila obrambeni rat unutar vlastitih granica.
Ok, pošteno, samo… HV u BiH? 0 tome također ne smijemo?
Da budem fer, bilo je i puno govora o miru, poštivanju svih ljudi bez obzira na nacionalnost, željama samo za normalnim suživotom normalnih ljudi…
Ali to je ostalo mlako i utopljeno u onom drugom.
I onda dolazi najgori dio. Naravno da ne smijemo o HV-u u BiH. Jer što god pričali, zapravo ne priznajemo BiH kao samostalnu državu.
Kako to znam?
Tako što se na završnom kvizu na kojem sudjeluje pet škola u jednoj dvorani, tri puta potiče djecu da se dižu na noge i u emotivnom zanosu nabrajaju dijelove Hrvatske, uz neizbježno ‘Herceg-Bosno srce ponosno’.
I što sad? Ništa.
Kad na Balkanu ponovno bude Vašar na kojem će se kupovati municija i trampiti racionalno za nacionalno*, ratovat ćemo u Herceg-Bosni.
Koja je, eto, naša.
Jer smo to desetljećima zaneseno pjevali.
A neki tamo Srbi su sigurno počeli s nekim provokacijama i netko je ubijen i moramo odgovoriti.
Tko će koga prvi ubiti, a tko dignuti barikade, nije ni bitno.
Oko toga će se dvije strane lako dogovoriti, kao i uvijek do sada.
Dogovorit će se oni ljudi koji će se obogatiti. Samo se nadam da ćemo ih ja i svi koje volim gledati iz neke Švicarske ili Norveške.
Ili ćemo, ako smo dovoljno glupi da i sada ne znamo ušutiti kad bi trebali, biti dovoljno glupi i da nešto pokušamo napraviti?
Nešto za nas nesumnjivo krajnje glupo. Kao Reihl-Kir.”

Objava je bila povodom za opomenu pred otkaz koju je nastavniku izrekla ravnateljica škole Ljiljana Klingor. I to, kako je objasnila, ne zbog sadržaja statusa na Facebooku, nego je razlogom bilo vrijeme objave, budući da je Šolić svoj status objavio dok je bio u školskom autobusu s djecom.

Kao što rekosmo, objava je izazvala brojne komentare, a mi ovdje prenosimo jedan za koji ocjenjujemo da je posebno zanimljiv. Riječ je o komentaru što ga je na Facebooku objavio Krešimir Macan, komunikacijski i medijski stručnjak te bivši savjetnik premijera Andreja Plenkovića.

Macan piše:

“Malo me ovo iznerviralo – imamo državni program odlaska u Vukovar i valjda se zna što se tamo djeci pokazuje i objašnjava..i slažem se da ne smije biti samo jednostrana slika, ali nemojte me s tim pizdarijama o građanskom ratu i podijeljenoj krivnji – išli su nas pregazit i pobiti i obranili smo se – radili smo i mi pri tome greške i o njima treba govoriti. To su činjenice. Gledam tko što politizira, jedno narod.hr, drugo novosti. Našla se dva brata na zadatku.. uf da nešto slično ovako napiše nekakav profesor kad se bude išlo u Jasenovac.. Smatram da se treba ići na oba mjesta i reći što se na oba događalo, ali brate prestanite manipulirati. Pokušajmo se dogovoriti oko činjenica, oko interpretacija. Ionako nema nade – jedni su izgubili prošli, jedni ovaj rat, i neće se s time pomiriti.”

Foto: Elena Popova / Flickr

Komentari

comments