Vijest da se iskapaju žrtve komunističkog režima u Tupalama u Sincu je u regiji Gackoj prošla gotovo pa neosjetno. Sve se ispunilo jednom viješću na ovom portalu i ništa više. A to iskapanje se upravo poklopilo s proslavom obljetnice zasjedanja ZAVNOH-a u Otočcu, pa su neki građani komentirali kako je preklapanje ova dva događaja svojevrsna “diverzija” proslavi ZAVNOH-a i “spuštanje” aktualnoj vlasti. Može biti, ali i ne mora.
Onda se za nekoliko dana u javnosti moglo čuti rogoborenje zašto je ta akcija iskapanja žrtava komunističkog režima bila tako tajanstvena. Nitko ništa nije znao, odjednom se pojavila policija, pojavili se neki rovokopači i kamioni i “radovi” su započeli. Tajanstvenosti je još pridonijela zabrana približavanja mjestu iskapanja. Javila se i rodbina onih koji su tamo strijeljani i zatučeni, negodujući da njih nije nitko ništa pitao, a trebao je. Ne da ih nitko nije pitao, nije ih prethodno ni obavijestio. Jer, u nekima prošlim godinama, dok je radila Komisija za utvrđivanje žrtava komunističkog režima, s obiteljima smaknutih poveden je razgovor o premještanju kostiju, ili podizanju spomenika ili nekoga drugoga monumenta, no obitelji su bile podijeljene, jedni su pristali da se kosti premjeste u groblje i dostojno obilježe, dok druge nisu htjele ni čuti za to, inzistirajući da sve ostane kako je i bilo. I sad odjednom iskapanje, bez znanja i pitanja.
No, nije na tome stalo, povukla se i neka rasprava gdje su žrtve komunističkog režima zakopane. Oduvijek se govorilo da su to Tupale (zaselak) u Sincu, no odjednom se to pokušalo osporiti i ustvrditi da se radi o Čoviću, nikakvom Sincu, i da Čovićani s tim imaju gospodariti. Došlo se dotle da su neki građani Sinca bili prisiljeni otići u katastar, podići kopiju s točno naznačenim mjestom masovne grobnice i nesporno utvrditi da se ipak radi o katastarskoj općini Sinac, nikakvom Čoviću. Da stvar bude bolja, neki drugi mediji (portali) na nacionalnoj razini doista počinju miješati Sinac i Čoviće i potpirivati (ne)svjesno tu dilemu.
Nadalje, kako su kosturi iskopani i obilježeni, oni koji su iskapali su zatražili preko Grada Otočca da Komunalac Otočac pripreme raku za te posmrtne ostatke, da ih po primopredaji ukopaju i obilježe. To se i dogodilo, otvoren je grob na t. zv. otočkome novom groblju i postavljen križ s primjerenim natpisom. Opet su reagirali neki od Sinčarana pitajući se zašto su kosti odnesene i pokopane u Otočcu, a ne na njihovom groblju u Sincu jer je ionako najviše žrtava upravo iz Sinca. Da stvar bude bolja, jedna građanka je pitanje o ovom iskapanju postavila i na Hrvatskoj televiziji u emisiji “Što vas žulja?”, a voditelj je obećao da će poslati ekipu da istraži i objavi prilog.
Ali, nije samo na tome stalo, na nekim nacionalnim portalima se javila rasprava o tome kako je vladajući režim bagerima devastirao i uništio masovnu grobnicu žrtava komunističkog režima, optužujući pritom Freda Matića, kao ministra branitelja, odnosno njegovo ministarstvo koje je preuzelo ulogu istraživanja grobišta i masovnih grobnica i iz perioda Drugog svjetskog rata i poraća. Nedavno se moglo pročitati na portalu HRsvijet.net: “Teška građevinska operativa prekopala je masovnu grobnicu u mjestu Sinac kod Otočca. Masovna grobnicu iz vremena Drugog svjetskog rata u kojoj su civilne žrtve OZNE prekopana je uz suglasnost Županijskog suda u Karlovcu, kako se navodi u reagiranju Ministarstva branitelja na članak objavljen na portalu HRsvijet.”.
Optužuje se “izvođače radova” o neprimjerenosti postupka: “Dok mještani u okolici masovne grobnice tvrde kako je grobnica prekopana te je i dio posmrtnih ostataka završio u zemlji koja je odvožena sa mjesta masovne grobnice, Matićevo ministarstvo, nadležno za grobnice iz vremena Drugog svjetskog rata, tvrdi kako su žrtve ekshumirane i zbrinute u Otočcu”.
Zatim se još dodaje: “U dosta nervoznu reagiranju Ministarstva branitelja prema portalu HRsvijet pokušava se ostaviti dojam legalnosti cijele akcije. Međutim, unatoč svim navodima ministarstva, prema kojima je na mjestu ekshumacije bio prisutan stručni tim forenzičara i MUP-a, u odgovoru ministarstva nigdje se ne navodi zbog čega je masovna grobnica prekopana teškim strojevima, a materijal odvožen u kamionima. Možemo razumjeti kako su bageri bili potrebni za prvu fazu ekshumacije u kojoj se diže površinski sloj materijala, ali odvoženje materijala u kamionima sa mjesta masovne grobnice može značiti samo uništavanje tragova i mjesta zločina. Ovaj čin neobično podsjeća na radnje srpskih zločinaca u Podunavlju i Bosni koji su na svaki mogući način pokušavali prikriti vlastite stravične zločine. Pa su brojne masovne grobnice koje su posijali po Hrvatskoj i Bosni u nekoliko navrata prekapali i premještali.”. Doista teške optužbe koje čekaju odgovore.
Na ove napise se očitovala zamjenica ministra Ministarstva branitelja Vesna Nađ, navodeći kako je sav posao obavljen po nalogu Županijskog suda u Karlovcu od 14. kolovoza ove godine po svim pravilima postupka.
Kako smo uspjeli doznati, iskopano je 15 kostura. Ti kosturi su nakon uzetih uzoraka za DNK-a analizu stavljeni u obilježene crne vreće, koje je Komunalac Otočac privremeno pokopao u jedan grob. Kako se može čuti, nakon utvrđene DNK-a analize, bit će pozvane obitelji žrtava da preuzmu posmrtne ostatke i pokopaju ih ondje gdje žele, a za slučaj da ne bude interesa posmrtni ostatci će trajno ostati, s tim da je lokalna samouprava navodno u obvezi primjereno obilježiti im novu grobnicu.
Ipak se postavlja na kraju krajeva jedno pitanje: – što će se dogoditi s mjestom masovne grobnice? Sada je to mjesto nakon iskapanja poravnano bagerom i tamo u Tupalama nema više nikakva znaka što je bilo. Do sada su mještani sami postavili nekoliko drvenih križeva i sačuvali sjećanje na ovaj zločin. Da se ne zaboravi, pred dvije-tri godine biskup Bogović je održao na masovnoj grobnici misu, što se nastavilo i narednih godina. Znači li to da će država na mjestu masovne grobnice podići barem neko obilježje? Ako ne znači, znači li to onda da se grobnice iz vremena komunističkog režima na taj način “blago saniraju” prenoseći posmrtne ostatke na groblja ne bi li se zaboravilo na te strašne zločine koji su se dogodili? A u Tupalama su se dogodili 1946. godine, već debelo u vrijeme mira nakon okončanja rata, “pravednošću” pobjednika. I na kraju još jedno pitanje: je li ovo primjeren način da se “riješimo prošlosti” koja nas opterećuje? Odgovor neka dade svaki pojedinac sebi, ali i drugima.
Čini se da priča oko iskapanja masovne grobnice žrtava poratnoga komunističkog režima nije gotova i da tek počinje. Nažalost!
Piše: M. Kranjčević / glasgacke.hr
