Tužiteljstvo zatražilo doživotni zatvor za Jovicu Stanišića i Franka Simatovića

stanisic-simatovicHaaški tužitelji zatražili su od raspravnog vijeća Haaškog suda da osudi bivšeg šefa srbijanske službe državne sigurnosti (SDB) Jovicu Stanišića i bivšeg zapovjednika jedinice za specijalne operacije SDB-a Franka Simatovića na kaznu doživotnog zatvora, objavio je danas ICTY.

“Uzimajući u obzir težinu zločina koji im se stavljaju na teret, ulogu koju je svaki od optuženih igrao u njima… tužiteljstvo predlaže sudu da ih, u slučaju da ih proglasi krivima po svim točkama optužbe, osudi na kaznu doživotnog zatvora”, navodi se u završnom podnesku tužitelja objavljenom dan uoči iznošenja trodnevnih završnih riječi u predmetu “Stanišić-Simatović” u Den Haagu.

“Kao ključni pripadnici udruženog zločinačkog pothvata Stanišić i Simatović su ubijali, deportirali, prisilno preselili i prognali hiljade nesrba tijekom gotovo pet godina s velikih područja Hrvatske i BiH. Bili su nezamjenjivi u uspješnoj provedbi zajedničkog plana zločinačkog pothvata koji je s područja koja su bila njihov cilj uglavnom ispraznio nesrbe koji su tamo živjeli u 1990.”

U podnesku se pojašnjava da tužiteljstvo predlaže izricanje kazni doživotnog zatvora unatoč postojanju “značajnih olakotnih okolnosti” zbog toga što je “težina zločina i šteta koju su ti zločini nanijeli tolikim nevinim civilima tako velika, tako nepopravljiva i tako nepotrebna da u značajnoj mjeri prevladava nad bilo kakvim olakotnim okolnostima”.

Olakotne okolnosti su njihova uloga u oslobađanju zatočenih pripadnika UN-a u ljeto 1995. ili Stanišićeva konstruktivna uloga u Daytonskim mirovnim pregovorima.

Tužiteljstvo tereti Stanišića i Simatovića da su sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske te BiH od 1991. do 1995. U tom pothvatu bili su uz dvojicu optuženih, bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević, te vođe bosanskih i hrvatskih Srba Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić i Milan Babić, vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj i zapovjednik paravojnih jedinica Željko Ražnatović Arkan.

Zločine su, po optužnici, u Hrvatskoj i BiH počinile jedinice SDB-a, odnosno jedinice i paravojne formacije koje je stvorila SDB ili je pomogla njihovu stvaranju.

Među tim jedinicama su i “Crvene beretke”, “Škorpioni”, “Tigrovi” Željka Ražnatovića Arkana, “Knindže”, pripadnici Martićeve policije, kao i milicija tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Optužnica u pet tačaka tereti Stanišića i Simatovića za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene na području Hrvatske i BiH progonom, ubistvima, deportacijama i drugim nečovječnim djelima.

Dvojica optuženih su, kako se navodi u optužnici, pomogla da se otvori centar za obuku paravojnih jedinica u Golubiću kod Knina, a kasnije i drugi centri za obuku po Hrvatskoj i BiH.

Prema optužnici, oni su “rukovodili financiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama velike pomoći i podrške specijalnim jedinicama državne sigurnosti Republike Srbije i drugim srpskim snagama koje su sudjelovale u zločinima u Hrvatskoj i BiH”.

Među zločinima koji su počinjeni na području Hrvatske nad civilima i zarobljenicima optužnica navodi niz ubojstava počinjenih tijekom 1991. na području Dubice, Cerovljana, Baćina, Saborskog, Škabrnje, Bruške, Dalja i Erduta te od 1992. do 1995. u BiH, u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu.

Naknadnim proširenjem optužnice u ožujku 2006. njih se dvojicu dodatno tereti za likvidaciju šestorice Bošnjaka iz Srebrenice koje su 1995. počinili “Škorpioni” koji su svoje zlodjelo zabilježili video-kamerom.

Iako je tijekom suđenja Tužiteljstvo odustalo od optužbi za pokolj na Ovčari tužitelji dvojicu i dalje terete za progon nesrpskog stanovništva s područja tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a što uključuje i Vukovar.