Na one koji nemaju, koji su ovršeni, koji imaju kredite koje ne mogu vraćati, koji imaju katastrofalne stambene uvjete, a pogotovo na beskućnike koji spavaju na klupama u pothodnicima ili ruševinama trebalo bi misliti tijekom cijele godine, zapravo stalno, svaki dan
Piše: Prof. dr. sc. Dražen Vikić-Topić, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
Član Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU i pridruženi član udruge “Ulični fajteri”
Božićni i novogodišnji praznici vrijeme su kada svi darivamo naše bližnje, ali to je i vrijeme kada mnogi imaju potrebu pomagati i darivati naše socijalno ugrožene sugrađane. Održavaju se tada mnogobrojne humanitarne akcije, dobrotvorni koncerti i izložbe, donatorske večere, novogodišnji sajmovi, prodaja svega i svačega, a jedan dio prihoda ili cijeli prihod su namijenjeni onima koji nemaju dovoljno ili skoro ništa. Plemenito je i hvale vrijedno da se većina ljudi u to doba godine sjeti onih čije materijalno stanje ne omogućuje slavljenje i opuštanje, koji si niti svakodnevno ne mogu priuštiti neke obične stvari, a kamoli one vezane uz Božić, Novi godinu, Uskrs ili druge blagdane.
Činjenica je da se na one potrebite intenzivno misli najviše za vrijeme blagdana i to je sigurno za pohvalu. No na one koji nemaju, koji su ovršeni, koji imaju kredite koje ne mogu vraćati, koji imaju katastrofalne stambene uvjete – vlažne stanove, sa slabim grijanjem ili bez grijanja, koji žive u prikolicama ili skalupljenim kolibama, a pogotovo na beskućnike koji spavaju na klupama u pothodnicima ili ruševinama trebalo bi misliti, a još više raditi za njih tijekom cijele godine, zapravo stalno, svaki dan.
Kada bi socijalno ugrožene skupine imale angažirani i ljudskiji tretman tijekom cijele godine, onda bi potrebiti mogli veselije i opuštenije slaviti Božić, Uskrs i druge blagdane. I država i lokalne zajednici, ali i mi svi ostali koji živimo u daleko boljim uvjetima moramo stalno misliti o našim socijalno ugroženim sugrađanima i biti svjesni da pored nas živi veliki broj ljudi koji svaki dan, svaki tjedan, svaki mjesec u godini strepe, gladuju, smrzavaju se i jedva vežu kraj s krajem.
Dakle bez obzira na mnoga krasna i pozitivna djela koja naši građani i institucije čine u blagdanske dane, svi skupa moramo više djelovati i u tzv. običnim danima, u kojima se najčešće zbog brzine života, vlastitih briga i obveza ne sjetimo na one koji su u ozbiljnim egzistencijalnim problemima, da li zbog gubitka posla, lošeg kredita, zdravstvenih razloga ili zbog bilo koje druge iznenadne životne situacije, za koju često ti ljudi i sami nisu krivi. Stoga svakodnevno moramo pomagati potrebite, da li individualno, da li putem udruga civilnog društva, da li utjecajem na mediji i na institucije koje se bave socijalnim radom da budu efikasnije.
Naglasio bih da nije dovoljno pomagati samo materijalno, premda je to vrlo važno. Ljudima u potrebi je još važnije posveti određeno vrijeme i pažnju. Poslušati njihove priče i sudbine, njihove životne putove. Popričati s njima o mogućnostima i načinima poboljšanja stanja u kojem se trenutačno nalaze, pokušati zajednički riješiti bar dio njihovih problema.
Ljudska solidarnost temelj je civilizacije i jedna je od temeljnih vrednota svakog društva.
U borbi protiv siromaštva i beskućništva jako je važno obrazovanje stanovništva od najmanjih uzrasta, te kroz cijeli život. Obrazovanjem stječemo znanja i vještine potrebne za svakodnevni život i rad, ali i za savladavanje neočekivanih situacija u kojima se svatko od nas može naći. Obrazovanjem gradimo suosjećanje za druge, premda nažalost ne svi. Društveni napredak često ne prati tehnološki napredak, što se uočava u poremećenim međuljudskim i socijalnim odnosima, nedovoljnoj empatiji, padu morala i poljuljanim i iskrenutim sustavima vrijednosti.
Usprkos mnogih teškoća koje svi imamo, moramo pomagati jedni drugima i činiti dobro, jer čineći dobro i mi se bolje osjećamo. Stoga nemojmo pomagati i misliti na socijalno ugrožene sugrađane i beskućnike samo kada su Božić, Uskrs i drugi blagdani, već činimo to svaki dan tijekom cijele godine. To ne moraju biti velike stvari, već dapače niz malih djelovanja može pokrenuti velike promjene.
