Godinu dana nakon najveće ekološke katastrofe u američkoj povijesti, eksplozije naftne platforme Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu i izljevanja gotovo 5 milijuna barela nafte u more, znanstvenici smatraju da se život u oceanu skoro normalizirao, uz upozorenje da treba vremena da bi se vidjeli potpuni učinci po regionalni ekosustav i gospodarstvo.
Prije točno godinu dana došlo je do eksplozije na naftnoj platformi BP-a, British Petroleuma u kojoj je živote izgubilo 11 osoba i koja je uzrokovala četvoromjesečnu borbu s izlivenom naftom. Dijelovi Meksičkog zaljeva bili su pokriveni debelim slojem nafte, koja se mogla naći čak i ispod površine.
Godinu kasnije teško je primjetiti da su se eksplozija i ekološka katastrofa uopće dogodili. Nema vidljivih znakova. No, što se događa ispod površine mora? Prošlog ljeta vidjeli smo uznemirujuće znakove počinjene štete. Na nekoliko izvora nafte sav je morski život izumro, do 12 metara dubine. Iako nema dokaza da su nafta ili kemikalije za uklanjanje nafte uništile život u tom području, znanstvenici kažu – to je najvjerojatniji uzrok.
Godinu nakon što su ronioci zaronili u vode Meksičkog zaljeva, kamerman Associated Pressa je to ponovno učinio, ovaj put s njim je bio i stručnjak, Dr. Quenton Dokken: “Apsolutno nije bilo nikakvih dokaza, vidljivih dokaza da su te platform, ti vještački grebeni, ikada bili u blizini nekog većeg izljevanja nafte”.
Napomenimo, zaklada za koju radi doktor Dokken novac dobiva od naftnih kompanija, uključujući BP, a suradnja je ostvarena i s vladinim agencijama. Cilj ove zaklade je pronaći ravnotežu između industrije i životnog okoliša. Doktor Dokken kaže da ova katastrofa nije bila tako velika kako to drugi tvrde.
No, s njegovim se stavom ne slažu mnogi znanstvenici, uključujući Paula Sammarca sa sveučilišta Louisiane. On je upozorio na nekoliko područja s ozbiljno oštećenim koraljnim grebenima. Iako je vidio da u moru ima više života nego je očekivao, napominje da nešto nedostaje: “Nisam vidio nijednu veću ribu, zapravo možda samo jednu. Primijetio sam mnogo malih riba, što je naravno jako dobro. No, izgleda na tu nema većih, starijih riba“.
Paul Sammarco sumnja da se veće ribe nisu mogle dobro hraniti zbog naftne mrlje: “Riječ o najvećem poremećaju koji se u ovim vodama dogodio vjerojatno u nekoliko tisuća godina“.
Quenton Dokken se ne slaže: “Kada promatramo ogromno područje Meksičkog zaljeva, onda je tu riječ o razmjerno maloj površini koja je bila zahvaćena, i o manjim posljedicama“.
Vjerojatno će proći dosta vremena dok se ne utvrdi tko je u pravu.
Nakon što se nafta prošle godine počela izlijevati iz ugroženog područja je sklonjeno na stotine ptica koje su bile pokrivene naftom, a i druge životinje su bile sklanjane na sigurnija mjesta, uključujući i kornjače.
Na vrhuncu krize na Prirodoslovnom institutu u New Orleansu bilo je tretirano skoro 200 takvih kornjača. Sada se brinu za samo njih tridesetak, kaže veterinarka Cara Field:” Trenutačno imamo 30 kornjača ovdje, dok smo ostale vratili u more. To je za nas veliko olakšanje i jako smo zadovoljni što smo ih uspjeli vratiti“.
U isto vrijeme ptice se ponovno gnijezde na starim mjestima u Zaljevu. No, nisu sve lokacije baš tako prošle. Na otoku Cat, koji je u potpunosti bio pokriven naftom, mangrova drva, koja su ključna za ptičja gnijezda, uništena su.
Nešto istočnije, u Pensacoli na Floridi, ne oporavlja se samo okoliš nego i turizam, kaže Ed Schroeder, direktor turističke zajednice u ovom kraju: “Hotelijeri nam kažu da imaju više rezervacija za iduća tri mjeseca nego što su imali 2009.godine, što znači prije ekološke katastrofe“.
Za Rona Pricea, koji ima ribarski brod i koji zarađuje od turizma, oporavak je spor. On je više od deset godina svojim brodom svakodnevno isplovljavao iz lučkog mjesta Venice u Louisiani, a sada jedva preživljava: “Krajem siječnja, tri mjeseca prije tragedije, imao sam 230 rezervacija. Sada, nakon izlijevanja nafte, imao sam samo pet i to za cijelu godinu“.
I Ron Price i drugi koji žive od Meksičkog zaljeva mogu se samo nadati boljim vremenima, ali isto tako i odšteti koju BP još uvijek nije isplatio brojnim ribarima te vlasnicima čamaca i brodova. Među njima i oko 500 obitelji hrvatskog podrijetla, koje u ovoj sezoni ne mogu očekivati nikakve prihode od ulova kamenica, ribarske grane koju drže već više od 100 godina.
Izvor: Glas Amerike
