Selmo Cikotić, ministar obrane Bosne i Hercegovine, jučer je dobar dio dana proveo na Sudu BiH, a razlog je Bugojno, odnosno ratni zločini nad Hrvatima počinjeni u tom gradu 1993. godine, piše “Večernji list”.
Ministar Cikotić je na zahtjev sudskog vijeća dao iskaz na suđenju četvorici optuženih za zločine nad Hrvatima u Bugojnu 1993. i pri tome, usprkos dokumentima koji su mu predočeni, ostao kod ranije tvrdnje da vojska nije bila nadležna za zarobljenike HVO-a koji su držani na stadionu “Iskre”.
“Večernji list” piše da je u posjedu dvaju dokumenata koji pokazuju upravo suprotno tvrdnjama Selme Cikotića. Riječ je o dokumentu “Izvanredni izvještaj” (strogo povjerljiv) koji zapovjednik Operativne grupe Zapad šalje zapovjedniku 3. korpusa ABiH u Zenici, Enveru Hadžihasanoviću.
U dokumentima, između ostaloga, stoji da postoje 23 zarobljenika koja zbog “težine počinjenih djela imaju poseban tretman” kojim se nešto kasnije izgubio svaki trag. Posmrtni ostaci trojice od njih proteklih su godina pronađeni, dok se o preostalih 20 ni danas se ništa ne zna.
Izgubljeni trag vodi k sadašnjem ministru obrane BiH Selmi Cikotiću, a od njega zapovjedniku 3. korpusa Armije BiH, generalu Enveru Hadžihasanoviću, što se vidi i iz odgovora koji je Cikotić od Hadžihasanovića dobio 19. rujna 1993., u kojemu se, uz ostalo, kaže: “Obzirom da će najvjerovatnije svi bojovnici biti pušteni po principu ‘svi za sve’, potrebno je ona 23 bojovnika, koja su počinila teža djela, prebaciti kod mene u KPD.”
Sudsko vijeće je, kako je navelo, željelo razjasniti određena pitanja nakon što je saznalo za Cikotićevo svjedočenje u Haagu 2004. Cikotić, koji je u razdoblju koje obuhvaća optužnica bio zapovjednik Operativne grupe Zapad ABiH, rekao je da su za zarobljene pripadnike HVO-a bile odgovorne civilne vlasti.
“Za zarobljenike je bila odgovorna jedinica koja ih zarobi u borbi dok ih ne preda dalje, izjavio je Cikotić, koji je svjedočio uz konzultacije s pravnim savjetnikom”, prenosi BIRN – Justice Report. Ovaj iskaz, kao i Cikotićevo ponovno pojavljivanje pred Sudom najavljuju i obrat jer je državni ministar dosad imao i svojevrsnu “zaštitu”.
Cikotić je naveo kako smatra da su zapovjednik 307. brigade i načelnik Općinskog stožera Teritorijalne obrane mogli procijeniti koga od zarobljenih treba pustiti, kao što je to mogao učiniti i optuženi Enes Handžić.
Senad Dautović, načelnik Centra javne sigurnosti i zapovjednik Objedinjene komande grada je, prema Cikotićevim riječima, u srpnju 1993. zapovijedao svim snagama na području Bugojna. “Informirao me o problemu velikog broja ratnih zarobljenika i mislim da je on, koliko se sjećam, rekao da veliki broj njih treba pustiti”, rekao je Cikotić.
Ustvrdio je da u prosincu 1993. nije znao za “probleme” u vezi sa zatvorenicima, ni za nestanke odvedenih sa stadiona. Cikotić je jučer rekao da prvi put na suđenju vidi vojne dokumente koji se odnose na zatvorene na stadionu Iskre. Naveo je da mu nije poznata naredba iz rujna 1993., koju je potpisao njegov pomoćnik za sigurnost Kemal Džafić, a u kojem daje instrukcije 307. brigadi o postupanju prema zatvorenicima.
“Mislim da je ta naredba napravljena bez mog znanja”, rekao je Cikotić, koji ni nakon što je vidio taj dokument nije promijenio svoje stajalište o nenadležnosti vojske za stadion. Cikotić je, kako tvrdi, prvi put vidio i naloge o dovođenju zatvorenika koje je potpisivao Handžić.
To što je vojna policija osiguravala stadion, Cikotić je objasnio da je u pitanju bila ispomoć.
Bugojanski Hrvati očekuju kako će se nakon ovog iskaza i izmjene optužnice te moguće nagodbe Enesa Handžića, slučaj Bugojno napokon i potpuno razotkriti, piše “Večernji list”.
