Nakon uhićenja Ratka Mladića, na slobodi je još ostao samo Goran Hadžić (53), bivši političar srpske narodnosti u Hrvatskoj. Za njim je 2004. Haaški sud podigao optužnicu u 14 točaka kojima ga se tereti za zločine počinjene od sredine 1991. do kraja 1993. protiv čovječnosti i kršenja ratnog prava i običaja, za progon Hrvata i drugih nesrba, istrebljenjem i ubojstvima, pritvaranjem, mučenjem, nehumanim postupcima, deportacijama, bezobzirnim uništavanjem sela, vjerskih i kulturnih objekata te pljačkom imovine.
Prema optužnici, zločini su počinjeni u okviru “udruženog zločinačkog pothvata” čiji je cilj bilo nasilno i trajno uklanjanje većinskog hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva s približno trećine teritorija Hrvatske radi njezina uključenja u novu državu pod srpskom dominacijom. Navodi se i da je zločinačku namjeru dijelio s ostalim sudionicima, među kojima su Slobodan Milošević, Milan Martić, Jovica Stanišić, Franko Simatović, Vojislav Šešelj, Željko Ražnatović Arkan i drugi, a za počinjene se zločine tereti po osobnoj odgovornosti te se precizira da je “planirao, poticao, naredio, osobno počinio ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje tih zločina”.
Hadžića se tako tereti i za istrebljenje i ubojstvo “stotina” ljudi, a nabraja se 408 žrtava, uključujući 264 iz vukovarske bolnice, te žrtve likvidacija u Dalju, Lovasu, Erdutu i Klisi. Među ostalim, Hadžića se tereti i za deportaciju 20.000 ljudi iz Vukovara, koji su nakon pada ovog grada odvedeni u zarobljeništvo u Srbiju.
Županijski sud u Vukovaru Hadžića traži zbog genocida, na temelju čega je hrvatski MUP za njim raspisao i tjeralicu.
Hadžić, rođen u Vinkovcima 7. rujna 1958., od mladosti je bio član Saveza komunista, a prije 1990. bio je i vođa mjesne zajednice Pačetin. U proljeće 1990. kao predstavnik komunista izabran je za zastupnika u skupštini općine Vukovar. Nakon toga pristupa Srpskoj demokratskoj stranci (SDS). Iste godine, točnije 10. lipnja 1990., postaje predsjednik SDS-a za Vukovar. U ožujku iduće godine postaje šef općinskog odbora i glavnog odbora SDS-a za Vukovar, te izvršnog odbora za Knin. Bio je i potpredsjednik regionalnog odbora za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem u Pakracu.
Do 25. lipnja vođa je Srpskog nacionalnog vijeća (SNV). Tada se SNV proglašava “vladom srpske autonomne oblasti Slavonije, Baranje i zapadnog Srema”, a tri mjeseca kasnije, 25. rujna, Hadžić se proglašava predsjednikom samozvane vlade. Od 26. veljače 1992. do prosinca 1993. predsjednik je takozvane “republike srpske krajine”, kada su i počinjeni zločini.
