Bh. građanima koji su podigli povoljne kredite u švicarskim francima, za razliku od Hrvatske, domaća vlast ne želi pomoći, piše Fahir Karalić u Dnevnom avazu. Karalićev komentar prenosimo u cjelosti, bez ikakvih intervencija:
Bh. građani koji su prije nekoliko godina podigli povoljne kredite u švicarskim francima, a čije su rate zbog enormnog rasta ove valute skoro pa udvostručene, nastavit će spavati kao bebe – sat će spavati, a sat plakati.
Nakon što su se ponadali da će se bh. vlast ugledati na susjednu Hrvatsku, koja je u dogovoru s komercijalnim bankama olakšala svojim građanima i produžila rok za otplatu kredita te im na taj način smanjila rate, doživjeli su novo razočarenje.
Iako u bankama koje posluju u BiH pozdravljaju inicijativu Vlade Hrvatske i poručuju da ne bi imali ništa protiv da se ona provede i u BiH, jer su na dobitku i banke i klijenti, u Vladi Federacije BiH smatraju da se u to ne trebaju miješati. Kako reče federalni ministar finansija Ante Krajina, radi se o odnosu banke i klijenta.
Ministar Krajina potpuno je u pravu što se tiče ovog odnosa. Na kraju krajeva, niko državu i ne krivi za situaciju u kojoj su se našli građani. Nisu krivi ni sami građani. No, država baš zbog toga i postoji, kako bi se brinula i štitila svoje građane kada su u nevolji. Vlada FBiH, odnosno njen resorni ministar, šalju poruku kreditno zaduženim građanima da su sami krivi i odgovorni, ali pri tome nemaju odgovor na pitanje kako to da su sami krivi i građani Hrvatske, pa je država reagirala i zaštitila one zbog kojih i postoji.
Ako domaćim vlastima ovo nije dovoljno, mogle bi se makar zapitati od koga žive. Premijerka Hrvatske Jadranka Kosor očito jeste.
Shvatila je da su u pitanju oni isti ljudi od čijih se plaća ubiru porezi u budžet od kojeg žive i država i ministri. Upravo je ovo situacija u kojoj bi Federalna vlada morala reagirati i pokazati da se brine o onima koji su je izabrali.
Istovremeno, na taj način nova vlast predvođena SDP-om praktično bi dokazala ono čime se busa još od predizbornog vremena – da je “država za čovjeka”.
