Piše: Blaženka Malić
Nikad ne gledam ništa što se zove Potraga, Potjera ili slično. Ledi mi krv u žilama. Odmah vidim zadihanog crnca kojeg progoni zabavljeni Klu Klux Klan ili Židova u strahu od SSS racije ili domobrana na Križnom putu, izubijanog, potjeranog potragom, smrzlog negdje na mariborskim livadama.
No, ovaj prilog sam zadnjim naporima pogledala, jer me je zanimalo što je uprava RTL-a našla tako zanimljivim u radu jednog hrvatskog kulturnog društva da bi mu posvetila 20 minuta udarnog termina Dankine ‘Potrage’.
Iako, onomu tko išta znade oko ovog pitanja je jasno: Potjera na Topićevu glavu se nastavlja. Potragom!
Da je kojim slučajem karneval gotovo sam sigurna da bi inače agilna podružnica HKD Napredak Zagreb javno i s povećim popisom grijeha spalila Krnju. Krnjo bi bio precizna kopija Franje Topića kojega bi s Manduševca, uz opće odobravanje i graju ostalih zajapurenih zagrebačkih Napretkovaca optužio njezin bivši predsjednik Tomislav Dubravac. Konačno bi mogao glasno povikati:
– Kriv je! Obnovio je i podigao HKD Napredak.
– Kriv je! Obnovio je i Podružnicu u Zagrebu.
– Kriv je! Obnovio je čuveni Planićev neboder koji su stariji Napretkovci izgradili, kao i sve svoje zgrade, obično na najljepšim mjestima u centru gradova.
– Kriv je! Napretkovu viziju širio je putujući Ekumenom i tako stvorio sve što danas imamo.
– Kriv je. Napretkov neboder je upisao na Središnju Upravu HKD Napredak u Sarajevu.
– Kriv je. Sudjelovao je na zadnjoj izbornoj Skupštini zagrebačke Podružnice i podržao novi Upravni odbor.
E, tu je stvarno kriv! Mogao je, kako nam je prilog RTL-a želio pokazati, autokratski odabrati “svoje ljude” No, već u startu, fijasko. I Dubravac i Danka i Antunović, našli se u laži. Ne jednoj, ne jedinoj i nažalost ne zadnjoj.
No, karneval je i svi su tu samo s jednim ciljem. Sve svoje neuspjehe i neispunjene želje pripisati Krnji i spaliti ih s njim. Tako će oni sretni i čisti moći na Čistu Srijedu kleknuti u prvom redu Katedrale, skrušeni i mili.
Da se kojim slučajem sjetio na vrijeme Dubravac bi, nakon što je izbrojio sve zle nakane, sretan, sa zlim osmjehom na licu osobno upalio žigicu lomače na kojoj bi gorio glavom i bradom Franjo Topić. Gorjela bi sva njihova frustracija, neuspjeli snovi, sve neutažene žeđi… Konačno su uništili tvorca. Onoga koji ih je svojim postojanjem podsjećao kako, iako su se desetljećima trudili, još nisu uzeli Središnjoj upravi u Sarajevu imovinu i pripisali je na zagrebačku Podružnicu. A imovina jest jedino važna, jer inače ne bi se slabo informirana, i vidljivo nahuškana Danka toliko trudila svoj prilog o HKD Napredak i “zlotvoru” Topiću napraviti tako da neupućenim gledateljima, stavi bubu u uho: “Topić svećenik troši 22 milijuna kuna i od jadnih članova Napretkove podružnice Zagreb skriva, otima i krade!”
Još bi mu to i oprostili, no ne mogu zaboraviti njegovo pismo iz siječnja prošle godine gdje im je On (čitaj Topić) očitao bukvicu i zgazio njihova ega koja do danas nemaju mira i ne prihvaćaju da naprosto unutar velike Napretkove obitelji ne postoje.
Derifaj to ne shvaća. Trebala bi, ako želi postati objektivna novinarka. No, shvaća to Dubravac, Antunović i sva smijenjena Uprava. Nisu više dio HKD Napredak, onog koji je izgradio neboder, onog koji se obnovio 1990. i onog čiji su stipendisti bili nobelovci Prelog i Andrić.
Nije to više njihov neboder i nije to više njihova priča, jer su isključeni, ugašeni i to ne voljom Franje Topića nego jednoglasnom odlukom Središnje Uprave HKD Napredak. A to silno boli!
Dakako, ta odluka ne obvezuje po hrvatskim zakonima Udrugu da prestane s radom no obvezuje ih da promijene ime i nazovu se HKD Potjera ili Potraga s obzirom da su uložili ogromnu energiju u posljednjih godinu dana ne bi li Topića prikazali kao nečasnog Gargamela koji skriven iza kolara stvara korporaciju i uništava ono što je sam dvadeset i osam godina gradio.
Kako su vremena pogodna za napadanje svega što dolazi iz prostora Katoličke Crkve u Hrvata, Topićev kolar im je samo pomogao u širenju laži i difamiranju čovjeka koji je nakon svega što su mu javno medijski priredili mogao samo uzviknuti: “Oprosti im Bože, ne znaju što čine…” Ni Topić nije znao da će mu oni koje je hranio izrasti u guje koji na svaki spomen “zlatne koke” pokažu svoje zmijske jezike.
I dragi Bog bi mogao uzviknuti isto kad nas pogleda ovako male, nesložne i zle. Kada napisi u Jutarnjem listu i hercegovačkim medijima s Milovićem na čelu nisu uspjeli Topića privesti sudu, zatvoru ili smjeni zvali su mladu Danku Derifaj da si pribavi slavu. A ona je pokazala neznanje, jednostranost, lošu dikciju, podrugljivost i u konačnici neprofesionalnost. Mogu i opravdati da nije mogla upoznati čuvenog, u kulturnim krugovima R Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Ismeta Efendića, koji joj je pristojno htio reći da tada nije vrijeme ni mjesto za onakva pitanja. Ona je radije podigla nogu i pasji se popiškila po njemu ne znajući da se upravo pitanjem tko ste vi odala kako je na godišnje Napretkovo druženje s novinarima došla ciljano i s predumišljajem. Da je kojim slučajem došla godinu ranije, na već tradicijsko novinarsko druženje HKD Napredak s novinarima mogla je isto pitati Gorana Milića koji bi joj sigurna sam dao precizan i jasan odgovor i pokazao joj koje je lekcije preskočila i zaboravila naučiti kada je i ako je ikad studirala novinarstvo.
A, ničeg ovog ne bi bilo, čini se prema prilogu ‘Potrage’, da je Topić svojevremeno pristao dati plaću tajniku Podružnice HKD Napredak Zagreb, istom onom za kojeg u prilogu Dubravac kaže da nije potreban dolaziti svaki dan u prostorije, sobičak koji im je zločesta Središnja uprava iz Sarajeva skupo iznajmila. Eh, da je bilo primati plaću a ne dolaziti svaki dan danas bi svi u Upravi zagrebačke Napretkove Podružnice bili zadovoljni. Još da im je dati trećinu prihoda zgrade bio bi trajni mir. I Topić ne bi bio Gargamel nego Papa Štrumf koji ih čudesnim napitkom, novcem, drži sretnima.
A, neistina je da danas ex zagrebačka Napretkova Podružnica nije znala za Napredak Futuru d. o.o. i za Napretkov kulturni centar, jer na samom otvaranju ovog drugog uz nazočnost tadašnjeg predsjednika RH, sjedili su većina članova i današnjeg buntovnog i grlatog interesnog klana, doduše kiselih lica jer i jučer i danas, a i sutra “zlatna koka” bit će razlog potjere i potrage za Topićevim “(ne)djelima”.
Da je Dubravac znao za donaciju stana i novca potvrđuje i njegova nazočnost na sarajevskoj Skupštini kada su se javno i transparentno iznijeli svi podatci pa i oni oko plaćanja poreza. No, Dubravac je to prečuo i s tv ekrana bezočno lagao svekoliku publiku kako su svi oni prevareni i to isključivo od Franje Topića koji diktira svakom odlukom Središnje uprave. To znači da u SU HKD Napredak sjede prazne glave koje klimaju kako veliki šef odluči. Da sam član ne bih ostala dužna Dubravcu, ni ostalima na ovoj i svim drugim uvredama koje iznose u hrvatskoj javnosti s ciljem da Franju Topića živog ili mrtvog skinu s čelne pozicije, preuzmu “zlatnu koku” i nastave s plemenitim radom i postulatima koje je, ma gle čuda, pisao, stvorio i živio sam Topić sa suradnicima.
A kako bi završio pokladni utorak da se Dubravac sjetio, pa makar i izbačen, smijenjen i izbrisan organizirati Poklade zagrebačke Podružnice.
Nakon, što bi se svi uvjerili da se je Krnjo u liku Franje Topića spaljen, kao fakat bi poslikali preostao prah i pepeo, svoja iskežena lica pa bi uz sve svoje neispunjene snove zaključali dokumente u kutiju. Potom bi se Dubravac, sretan i konačno miran, vratio u sobičak, na prvom katu Napretkova nebodera. Za njim bi dotrčao Antunović s nacrtom preinake prva četiri kata nebodera u velebni hotel. Obojica bi trljajući ruke ushićeno skakutala i skakutala, plešući u krug: Konačno kriv, konačno spaljen. Konačno smo slobodni!
Dotle bi ostali dio bivšeg UO Podružnice organizirao javnu proslavu. Pozvali bi i Predsjednicu države koja bi poslala izaslanika koji bi se ispričao, jer je baš u zadnji trenutak morao na neku drugu proslavu, u Spičkovinu.
A onda bi nenadano došao strogi Uskokov djelatnik s papirom u ruci i pokazao im kako sjede u sobičku zgrade koja je upisana na SU HKD Napredak Sarajevo. I drugi, na kojem stoji kako su sve njihove objede obične laži i klevete.
S kutijom ispod ruke nesretna i neshvaćena bivša uprava zagrebačke Podružnice s Dubravcem na čelu otrčala bi kod svojih političkih mentora ispitati koliko još moraju čekati za neku drugu priliku ili karneval kako bi konačno (s)makli tog upornog Topića, kojemu ni vatra, ni laž ni kleveta, ni potraga ni potjera ne mogu pronaći ruku u tuđem džepu.
A ostaje jedino pitanje, što bi radila Danka Derifaj… no, to sad nije tema. Ipak, valjalo bi provjeriti je li možda prebačena u koju sobu Big brothera. Ipak, tamo se glupost ne kažnjava…
