Piše: Franjo Topić, počasni predsjednik HKD Napredak
Politika je ponovo pokazala da nema dna. To potvrđuje igra i izigravanje Bogića Bogičevića kao kandidata za gradonačelnika Sarajeva. Svi su kleli da je pravi kandidat, da ga Četvorka bez zadrške podržava, a kad tamo nakon više mjeseci čovjek se oglasio da više neće sudjelovati u tom igrokazu.
Trebalo je izvanredne hrabrosti ne glasati kako ostali srpski članovi predsjedništva Jugoslavije i Jugoslavenska narodna armija kaže i to u Beogradu u podrumu. Treba podsjetiti i one koji znaju da je Bogićev glas odlučio o (ne)uvođenju ratnog stanja u bivšoj državi. Trebalo je snage nakon toga izići na ulice Beograda i to onako visok i vidljiv.
Da je uvedeno ratno stanje tko zna što bi bilo! Možda bi JNA uhapsila Kučana i Tuđmana i stotinjak drugih političara i pacificirala sve ostale. I osobno sam govorio nadležnima u RH da bi trebali osigurati Bogiću dobru mirovinu i najveće priznanje.
Trebalo je hrabrosti i čojstva ostati u Sarajevu kad su Karadžićevci ubijali Sarajevo a Bogiću u rodnom Ugljeviku iskopali grob. Nije u ratu htio ništa prihvatiti, a nuđeno mu je da bude član Predsjedništva BiH, da bude ambasador u nekom lijepom i mirnom gradu s dobrim standardom.
No Bogić je izabrao da gladuje i da bude meta s ostalim građanima a dodatno je tugovao jer mu je obitelj bila u inozemstvu.
Sprijateljili smo se u ratu. On komunista i Srbin ja antikomunista i Hrvat, on član komunističkog predsjedništva, ja predsjednik hrvatskog nacionalnog društva Napredak. I danas smo prijatelji.
Dragi Bogiću, želim Ti puno snage za podnošenje ovog poniženja. Uz Tebe sam.
