Predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija je prije tjedan dana na izvanrednome stranačkome kongresu ponovno izabran za lidera te stranke. Nitko ozbiljan, a osobito oni koji su se uvjerili u Lagumdžijinu glad za liderstvom i vlašću, nije niti trenutka posumnjao u takav rasplet. U cijeloj priči zapravo je najzanimljivije na koji je način zapravo Lagumdžija sebi osigurao novi četverogodišnji mandat do 2015. godine unatoč “zabrani” koja je napisana u stranačkome Statutu .
Kao što je poznato, po Statutu stranke, Zlatko Lagumdžija je mogao biti predsjednik SDP-a do izbornoga kongresa stranke koji se trebao održati sljedeće godine. Iscrpio je sve demokratske i statutarne mogućnosti i, po tom slovu, više se nije imao pravo kandidirati. Jasno, osim u slučaju izmjena stranačkoga Statuta, a to bi se kosilo s demokratskim postulatima SDP-ovaca i bilo bi krajnje prozirno.
Lukavi Lagumdžija je, međutim, iskoristio vrlo složenu političku situaciju u BiH, blokadu u formiranju Vijeća ministara i vlasti u nekim županijama, zapaljivu i vrlo opasnu retoriku na relaciji Banja Luka – Sarajevo te je odlučio sazvati izvanredni kongres stranke. U tu se režiju vrhuške SDP-a svakako dobro uklopio i bolesni Jašarevićev teroristički napad na američko Veleposlanstvo u BiH. U pripremi izvanrednoga kongresa SDP-a Zlatko Lagumdžija je svjesno spustio priču po stranačkoj bazi kako na kongresu treba pronaći novoga lidera i kako on nema više snage i želi odustati od vođenja SDP-a. Paralelno s tim blefom sa svojim je najodanijim suradnicima do u detalje razradio scenarij ponovnoga izbora i zaobilaska krutoga stranačkoga Statuta. Naravno, na izvanrednome kongresu stvari su se odvijale posve drukčije, baš onako kako je Lagumdžija i želio.
Nezamjenljivi Lagumdžija
Zastupnici na kongresu su u početku bili zbunjeni i šokirani mogućom Lagumdžijinom apstinencijom. Unatoč prividno ukazanoj šansi za politički uspon, oprez je ipak nadvladao uzavrele političke strasti i ambicije i nitko se nije usudio istaknuti kandidaturu za predsjedničku poziciju, kao da su prozreli podmetačinu.
I munjevito su reagirali i inicijativu preuzeli, tobože ganuti i nesretni, najbliži suradnici Zlatka Lagumdžije i jedan po jedan su hitali za govornicu doslovce s knedlom u ustima i suzama u očima molili svoga šefa da se predomisli zbog viših stranačkih i državnih interesa i ipak smogne snage za nastavak započetoga posla na čelnoj stranačkoj poziciji. Upozoravali su kako je stanje u državi kaotično i politika koju je on zacrtao i počeo provoditi nakon listopadskih općih izbora se jednostavno mora nastaviti i dovršiti.
Ti isti Lagumdžijini lojalni suradnici su u svojim raspravama uvjeravali ostale zastupnike na kongresu kako nitko i ne može voditi SDP u ovom trenutku osim Zlatka Lagumdžije. Kada su se sve stvari posložile onako kako je Lagumdžija i želio lider, SDP je “pokleknuo” pred vapajem svojih zastupnika iz šarolike stranačke baze te se, naravno, “predomislio”. Uz gromoglasni pljesak odobravanja i ozarena lica kongresmena, odlučio se ponovno kandidirati za lidersku poziciju. Kao što je poznato, jednoglasno mu je odobren novi četverogodišnji mandat.
Nedodirljivi lider
Cijela priča oko izvanrednoga kongresa i ponovnoga Lagumdžijinoga izbora protekla je u sjeni terorističkoga napada na Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu. Javnost i mediji su se bavili Mevlidom Jašarevićem, njegovom vehabijskom braćom i prestrašenom i nesposobnom policijom, tako da je izvanredni kongres SDP-a i zaobilaženje Statuta kod ovjere novoga četverogodišnjega mandata doslovce samo registrirano i beznačajno analizirano.
Dakle, Zlatko Lagumdžija nije morao mijenjati Statut da bi ostao na čelu stranke još četiri godine. Redovitoga kongresa neće biti sve do 2015. godine. Zapravo, moguće je organizirati kongres, ali on neće biti izborni.. Nedodirljivi i vječiti lider najjače stranke u BiH može mirno spavati pristojno četverogodišnje razdoblje.
Još spokojniji mogu biti njegovi poslušnici koji bi, objektivno, bili politički fikusi bez Lagumdžije, a koje će šef znati nagraditi za lažnu zabrinutost i prinesenu žrtvu na stranačkome izvanrednome kongresu. Reklo bi se, i vuk sit i ovce na broju.
Piše: I. Marić | Dnevni list
