Akademkinja Marija Ujević Galetović, istaknuta hrvatska kiparica, redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, preminula je u 90. godini života.
Rodila se 20. listopada 1933. u Zagrebu, kao kći istaknutog leksikografa i publicista Mate Ujevića. Diplomirala je 1958. na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u klasi Frane Kršinića. Nakon studija usavršavala se na Central School of Art u Londonu. Od 1987. predavala je na Akademiji likovnih umjetnosti i u više navrata bila pročelnica Kiparskog odsjeka. Za redovitu članicu HAZU izabrana je 1998.
Akademkinja Marija Ujević Galetović bila je jedan od glavnih nastavljača tradicije hrvatskog figurativnog kiparstva kojeg je povezala sa suvremenim i avangardnim shvaćanjima.
Početkom 1960-ih približila se pop-artu i novoj figuraciji; pročišćavala je oblike i naglašavala izražajnost različitih materijala (alabaster, porculan, bronca, poliester, aluminij). Portrete je oblikovala kao kiparske metafore oslonjene na prirodne oblike (Franz Kafka, 1979.), a u volumenima oštrih bridova i osebujne stilizacije bila je bliska kubizmu (A. G. Matoš, 1979.).
Ritmičkim kontrastima svjetla i sjene postizala je ekspresivnost, a bojom metafizičko značenje kipa (Meta, 1979.). U 1980-ima oblikovala je postmodernističke skulpture (Melanija, 1988.; Čizma, 1989.). U kasnijim radovima sintetizirala je svoja iskustva služeći se klasičnim i modernim asocijacijama (Trkač, 1995.; Mačka, 2009.).
Bila je autorica više javnih skulptura, među ostalih spomenika Augustu Šenoi, Miroslavu Krleži, Vlahi Paljetku i Jurju Križaniću u Zagrebu, spomenika Miroslavu Krleži u Osijeku i Opatiji, Jakovu Gotovcu u Osoru, Frani Petriću u Cresu, papi Ivanu Pavlu II. u Dubrovniku te Mati Parlovu u Puli.
S akademikom Šimom Vulasom bila je autorica poprsja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana na njihovom grobu u zagrebačkoj katedrali.
Među religioznim skulpturama ističu se Uzašašće u crkvi svetog Nikole u Rijeci, Sveti Franjo u Visokom, kip svetog Pavla u njegovoj crkvi u Zagrebu, vratnice katedrale u Požegi, te 13. postaja Križnog puta u Mariji Bistrici (s Antom Orlićem). Izlagala je na mnogim izložbama i dobila brojna priznanja, među kojima i Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 2012.
