Ratni ministar vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine i bh. veleposlanik pri Ujedinjenim narodima (UN) Muhamed Šaćirbegović kazao je u intervjuu za agenciju Anadolija da je međunarodna zajednica “dala žuto svjetlo Slobodanu Miloševiću i Ratku Mladiću da osvoje tri enklave u istočnoj Bosni, uključujući i Srebrenicu gdje je izvršen genocid”.
Objasnio je da se bosanskohercegovačko vodstvo 1995. godine našlo pod velikim pritiskom da Srebrenicu, Goražde i Žepu prepusti srpskim snagama.
“Izvršen je ogroman pritisak da napravimo zamjenu teritorije. Oni su tražili da takozvane istočne zone budu dio srpskog teritorija ako se želi sporazum do kojeg je kasnije došlo u Daytonu. Oni su tražili od nas u vrhu vlasti, dakle, od rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, Harisa Silajdžića i mene da napravimo zamjene teritorija”, tvrdi Šaćirbegović za Anadoliju.
Dalje o tome kaže: “U ljeto 1994. godine Kontaktna skupina je na stol stavila finalnu kartu BiH. Ta karta je predviđala da nama pripadnu teritoriji Srebrenice, Žepe i Goražda, koje su, kao tri prsta, ulazile u srpski teritorij. Slobodan Milošević, Radovan Karadžić i Ratko Mladić nisu htjeli prihvatiti takvu kartu. Njihov zahtjev da počnu nove pregovore 1995. godine podrazumijevao je da se tri enklave razmjene ili eliminiraju. Mi to nismo prihvatili, pa su Srbima iz međunarodne zajednice dali žuto svjetlo za osvajanje tih teritorija. No, ono je na terenu mnogo više izgledalo kao zeleno svjetlo. Čak je i Richard Holbrooke priznao da je postojao neki dil.”
Međunarodna zajednica koja je, kako je kazao, napravila spomenuti dil, treba bi preuzeti odgovornost za Srebrenicu i učini nešto konkretno za taj grad i njegove stanovnike. Ako svi prihvaćaju da se tamo dogodio genocid, dodaje Šaćirbegović, moraju postojati odgovarajuće konzekvence. Bez njih, to je još jedan dokaz nepoštovanja prema bošnjačkim žrtvama.
Žrtve genocida u Srebrenici moraju dobiti satisfakciju, istče Šaćirbegović.
“Nema razloga da Srebrenica sada bude dio Federacije BiH, ali jest nepravda ako ostane pod kontrolom onih koji su bili dio onih koji su činili genocid”, smatra on.
Kao argument za odgovornost međunarodne zajednice za pad Srebrenice Šaćirbegović se poziva na tvrdnje “važnog čovjeka iz ratnog stožera Ujedinjenih naroda u Zagrebu”.
“On je meni rekao da je bilo sedam zahtjeva Nizozemske za zračne napade prije nego je Srebrenica pala. Zahtjevi nisu dobili odgovore. Možemo kazati da jedan ili dva zahtjeva nisu bili adekvatni. Ali sedam – to je nemoguće. Možemo govoriti o jasnoj namjeri, ako ne i o jasnom planu da se izda Srebrenica”, ističe Šaćirbegović za Anadoliju.
Govoreći o odnosu međunarodne zajednice prema Srebrenici, 17. godina od genocida, Šaćirbegović napominje da je mnogima iskreno žao zbog onog što se tamo dogodilo, te da nisu očekivali toliko žrtava.
“Ali, kakve koristi Srebreničani i BiH imaju od svega toga? Oni o Srebrenici govore kao o historijskoj činjenici, ali ne ispravljaju greške. Jer, ja se 11. srpnja sjećam i Prijedora, i Foče, sjećam se zločina od istočne, preko zapadne, do sjeverne Bosne, gdje smo, također, vidjeli genocid. No, njega i sudovi ignoriraju”, naglasio je Šaćirbegović.
Sjetio se nekadašnji bh. dužnosnik i svojih razgovora koje u to vrijeme vodio s Izetbegovićem.
“Bilo je dosta govora da smo mi napravili neki dogovor da se izda Srebrenica. Nisam bio pod tim dojmom kad sam razgovarao sa predsjednikom Izetbegovićem. No, ipak, u dva navrata sam ga pitao je li itko od naših izdao Srebrenicu i je li ju on izdao. Oba puta mi je izričito rekao da nije. Htio sam ga to pitati, jer je, zaista, bilo puno svakojakih priča. Kazao mi je: ‘Da sam bogdo bilo što dogovorio oko Srebrenice, može onih osam tisuća ljudi ne bi bilo mrtvo.’ Tvrdnje o izdaji Srebrenice su plasirane da bi se neki izvana oprali od odgovornosti za genocid. Da kažu da smo mi dogovorili izdaju ili zamjene teritorija. Mi to nismo učinili. To nikada nisam smatrao moralno i politički pravednim”, izjavio je Šaćirbegović.
Politička odluka u slučaju “Karadžić”
Šaćirbegović se osvrnuo i na međupresudu Haaškog suda prema kojoj je Radovan Karadžić oslobođen odgovornosti za genocid u sedam bh. gradova, nazivajući tu odluku političkom.
“Oni ne mogu ignorirati historijsku činjenicu genocida u Srebrenicu, ali zato ignoriraju ostale dijelove BiH. Mi znamo da je postojala ista genocidna namjera, jer su korištene iste metode. To je politička odluka i ti suci su, očito, pod ogromnim pritiskom. Tako odlučuju jer je svaki genocid u proteklih 50 ili 60 godina imao posljedice, uključujući i onaj nad Židovima. Brinu se kakve bi bile konzekvence presuđenog genocida u cijeloj BiH, pa ga zato i ignoriraju. Osim toga, Haaški sud će se brzo zatvoriti. Njegovi uposlenici već traže nove poslove”, konstatirao je Šaćirbegović.
