Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec izjavio je u ponedjeljak u Bruxellesu da bi hrvatska vlada u zamjenu za ratifikaciju hrvatskog pristupnog ugovora s EU u slovenskom parlamentu trebala povući punomoć koju je dala hrvatskim bankama za tužbe protiv Ljubljanske banke pred hrvatskim sudovima.
“Dovoljno je da hrvatski ministar financija povuče punomoć za podnošenje tužbi protiv Ljubljanske banke koja je dana 1995. i 2001. godine”, izjavio je Erjavec novinarima u Bruxellesu na rubu sastanka ministara vanjskih poslova EU-a, na pitanje što očekuje od Hrvatske nakon što je Ljubljana uvjetovala ratifikaciju pristupnog ugovora rješenjem pitanja hrvatskih štediša Ljubljanske banke.
Kako su prenijeli slovenski mediji, Erjavec je rekao da su za Ljubljanu problem tužbe protiv Ljubljanske banke koje u Hrvatskoj i dalje teku i na kojima inzistira hrvatska strana, te da je to igra na “dva kolosijeka” u kojoj hrvatska strana izražava spremnost da se pitanje Ljubljanske banke riješi, a s druge inzistira na tužbama iako je riječ o “sukcesijskom pitanju”.
“To je za Sloveniju neprihvatljivo”, rekao je Erjavec.
“Europska komisija smatra da je pitanje hrvatskih štediša Ljubljanske banke bilateralno pitanje između Hrvatske i Slovenije”, izjavio je glasnogovornik Komisije Peter Stano, dodajući da se EK nada da će se “proces ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora dovršiti na vrijeme kako bi Hrvatska ušla u EU-u 1. srpnja sljedeće godine kako je i planirano”.
“Mogu samo ponoviti da potičemo obje strane da nađu brzo i uzajamno prihvatljivo rješenje za to pitanje. To je bilateralno pitanje koje treba riješiti na bilateteralnoj razini pod okriljem BIS-a”, rekao je Stano.
“Očekivali smo da će Slovenija biti među prvima koje će ratificirati vaš pristupni ugovor, a kako stvari stoje, bit ćemo sretni ako ne bude zadnja. Nakon dogovora Jadranke Kosor i Boruta Pahora, sve je izgledalo idilično. Nova Vlada i ministrica Vesna Pusić iznenađujuće je brzo postigla dogovor o imenovanju arbitara za arbitražni sporazum, a dogovor Slovenije i Hrvatske već je ušao u svakodnevni rječnik kao najbolji primjer kako se rješavaju sporovi. No, sada se ponovno otvorilo pitanje Ljubljanske banke, koje je za nas isključivo bilateralno i ne bi trebalo utjecati na proces ulaska Hrvatske u EU, ali se u slučaju Slovenije više nikakvo iracionalno ponašanje ne može isključiti”, rekao je Jutarnjem listu “zabrinuti diplomat jedne zapadne članice EU-a”.
Jutarnji list podsjeća da je Slovenija posljednja ratificirala ulazak Hrvatske u NATO, i to nakon što su se u to pitanje uključile SAD, Njemačka i Francuska: potonje zato što su bile sudomaćini NATO-ova summita u Strasbourgu i Kehlu, a SAD zato što je to bio prvi NATO-ov summit predsjedniku Obami koji je Slovencima poslao poruku da želi sudjelovati na summitu 28 članica NATO-a. Tako je Hrvatska samo dan prije summita postala članicom NATO-a.
Visoki dužnosnici EU-a u Bruxellesu pribojavaju se da bi blokiranje procesa ratifikacije ozbiljno naudilo ne samo bilateralnim odnosima Hrvatske i Slovenije, već i cijeloj Europskoj uniji i nastavku proširenja.
Komisija je još u svibnju ove godine potvrdila da je Hrvatska još 2010. u vrijeme pregovora o poglavlju 4 (Sloboda kretanja kapitala) izrazila spremnost pregovarati o pitanju štediša Ljubljanske banke pod okriljem Banke za međunarodna poravnanja (BIS) u Baselu. Nakon toga tadašnji hrvatski ministar financija Ivan Šuker poslao je pismo BIS-u u kojem potvrđuje tu spremnost. Banka za međunarodno poravnanje u Baselu vrlo je brzo odgovorila na to pismo i već u studenome 2010. objavila da ne može posredovati u tom sporu jer ne može ponuditi ništa novo u odnosu na neuspješne pregovore o sukcesiji koji su vođeni od lipnja 2001. do rujna 2002.
Ljubljanska banka, kao izdvojen problem, neće odgoditi ulazak Hrvatske može se čuti u Bruxellesu. Slovenija, u kojoj se u jesen održvaju izbori, povremeno će zaoštravati retoriku, no neće ostati na brisanom prostoru kao jedina članica koja bi blokirala Hrvatsku.
U slučaju, pak, da jesenski monitoring izvještaj pokaže kako Hrvatska nije obavila sve u pravosuđu ili joj Europska komisija uputi neke druge ozbiljne kritike, tada bi se Slovenija mogla nastaviti skrivati iza velikih zemalja koje bi tražile dodatni trud Zagreba prije davanja konačnog zelenog svijetla. No za sada nema takvih upozoravajućih signala iz Bruxellesa nema.
Jasno je, dakle, da Slovenija za novu blokadu Hrvatske na putu u EU – prvu je bila poduzela u vrijeme hrvatskih pregovora o punopravnom članstvu – neće dobiti aplauz u Beuxellesu. No, isto tako je jasno da će Europska unija, baš kao i u vrijeme kada je Slovenija, zbog graničnog spora, blokirala završetak hrvatskih pregovora s EU-om, ostati na apelima i poticajima.
Drugim riječima, Bruxellesa tiče, Sloveniji je otvorena mogućnost da ucjenama izbori ono što ne bi mogla izboriti ni pred jednim sudom na svijetu. [I. M.]
