Glavni grad Bosne i Hercegovine je Sarajevo, stoji u Ustavu BiH, međutim, nikada nije donesen zakon o glavnom gradu niti je preciziran njegov status.
Grad Sarajevo ima svoj statut u kojem piše da je glavni grad BiH, Federacije BiH i sjedište županije, a čine ga općine Novo Sarajevo, Centar, Novi Grad i Stari Grad. Uglavnom iz političkih razloga državne vlasti nikada nisu riješile status Sarajeva kao glavnog grada BiH pa je tu puno nejasnoća koje stvaraju “maglu na putu”. Tek onako usput, s vremena na vrijeme to se spomene i na tome se sve završi.
Posljednjih dana izbila je čitava politička gužva zbog izjave Bakira Izetbegovića, predsjedatelja Predsjedništva BiH, da Sarajevo treba postati distrikt. On kaže da je “za Sarajevo bolje da bude distrikt nego podijeljeni grad” i predlaže da u sastav distrikta uđe svih deset prijeratnih sarajevskih općina plus teritorij općine Kiseljak. Priopćio je da se na tome ozbiljno radi i što je još važnije, da se od toga neće odustati.
Sarajevo je odista podijeljen na Sarajevo, kao glavni grad BiH i FBiH, koje je u sastavu Federacije, i Istočno Sarajevo koje teritorijalno pripada Republici Srpskoj. Sarajevo je danas bošnjački grad – Bošnjaci imaju apsolutnu većinu, imaju apsolutnu političku moć, drže ključne političke, gospodarske i druge funkcije i to je činjenica koju nitko ničim ne može osporiti ma koliko se trudio. Istočno Sarajevo je grad u kojem Srbi imaju apsolutnu većinu, apsolutnu političku moć i drže sve ključne političke, gospodarske i druge funkcije. Razlika u stupnju svake vrste razvijenosti između ta dva Sarajeva je ogromna.
Kada se sve to ima u vidu, posebno je značajno da upravo Izetbegović zagovara proglašenje Sarajeva distriktom što i nije posve nova ideja i inicijativa, ali je bitno da dolazi u ovom trenutku kada bi BiH, ako želi sama sebi pomoći, morala napraviti veliko pospremanje sa svim što to znači.
Međutim, Izetbegovićeva inicijativa, sasvim očekivano, naišla je na osude iz RS – dijelom zato što dolazi baš od njega, dijelom što je odmah politizirana i smještena u “kontekst zavjere”. Naišla je na odbijanje i nekih stranaka iz Federacije koje su potpuno nerazumno poručile da Izetbegović zahtjevom da Sarajevo bude proglašeno za distrikt “dijeli BiH na troje i želi uspostaviti muslimansku državu od Sarajeva, Zenice i Tuzle”.
“Priča o Sarajevu kao distriktu je nerealna i nepravedna pogotovo što je Sarajevo jednonacionalan grad koji je odavno izgubio multinacionalni i multikulturalni identitet”, poručio je gradonačelnik Istočnog Sarajeva Vinko Radovanović.
Miroslav Lučić iz SDS-a, predsjednik Skupštine Istočnog Sarajeva, uz naglasak da tako nešto ne dolazi u obzir, podvukao je da ga ne čudi Izetbegović, nego neki dužnosnici SNSD-a Milorada Dodika koji najavljuju da će mijenjati ime grada, da treba spojiti općine Istočna Ilidža i Istočno Novo Sarajevo i da neke općine treba izdvojiti iz Istočnog Sarajeva.
“Uspostavom Sarajeva kao distrikta bila bi poništena međuentitetska crta, a ona znači jednu od osnovnih tekovina proteklog rata”, kaže Lučić.
Prije rata u sastavu Sarajeva bile su općine Centar, Ilidža, Novi Grad, Stari Grad, Novo Sarajevo, Pale, Vogošća. Ilijaš, Trnovo i Hadžići. Treba dodati da su sarajevskoj regiji pripadale i općine Rogatica, Kiseljak, Sokolac, Olovo… čiji su stanovnici sva svoja prava, od liječenja do svega ostalog, ostvarivali u Sarajevu koje im je i najbliže. Danas, primjerice, stanovnici Rogatice koja je u sastavu RS-a za svaku sitnicu moraju ići u Banju Luku, a Olova koje je u Federaciji, u Zenicu?! Ako se krene u racionalno unutarnje ”prepakivanje” BiH, što svakako ne uključuje ukidanje ni Republike Srpske ni Federacije, nego stvaranje funkcionalne države, jasno je da bi proglašenje Sarajeva za distrikt bila prva pređena stepenica.
U tom slučaju Sarajevo više ne bi bilo federalno, nego glavni grad na koji bi se odnosili državni zakoni i koji bi se prostirao na teritoriju obaju entiteta i u njemu bi podjednak dio političkog utjecaja i društvene moći imali i Hrvati i Srbi i Bošnjaci i ostali.
Uostalom, bio bi to i najkonkretniji doprinos vraćanju Bosne i Hercegovine u Bosnu i Hercegovinu i njezinom unutarnjem ujedinjenju.
Pravni eksperti objašnjavaju da za cijelu “operaciju Sarajevo distrikt” nije potrebno mijenjati Ustav BiH – dovoljno je da Parlament BiH donese zakon o glavnom gradu države kojim bi se označio njegov geografski prostor i kojim bi se Sarajevo i službeno proglasilo glavnim administrativno-političkim sjedištem Bosne i Hercegovine.
Nadalje, kada bi Sarajevo dobilo isključivo status glavnog grada BiH, Mostar bi poput Banje Luke, koji bi nakon izmjene Ustava RS-a postao glavni grad RS-a, komotno mogao biti proglašen glavnim administrativno-političkim središtem FBiH.
Time bi dobitak bio dvostruk – sadašnja podijeljenost Mostara na dva dijela bi se njegovim ekonomskim razvojem smanjivala sve do brisanja, a istovremeno bi bili eliminirani svi planovi i namjere o proglašenju Mostara hrvatskim stolnim gradom.
Prije točno deset godina OHR se javno i službeno zauzeo za ideju da Mostar bude glavni grad Federacije pozvavši vlasti da na tome rade “kako bi se Mostar u svakom smislu obnovio i kako ne bi ostao podijeljen grad”. [Dnevni list]
