U povodu posjeta pape Franje Brazilu, Deutsche Welle je objavio razgovor s brazilskim teologom Leonardom Boffom. Boff je zbog svojih liberalnih stajališta do sada imao golemih problema s Vatikanom. Ali ovom Papi koji je sad došao u njegovu zemlju doista vjeruje da okreće novu stranicu Crkve.
Leonardo Boff, 74-godišnji profesor teologije iz Brazila, glasni je zagovornik “teologije oslobođenja” i korjenitih promjena u katoličkoj crkvi. Zbog svojih stavova – i to na intervenciju tadašnjeg kardinala Ratzingera zbog kojih mu je oduzeto pravo poučavanja crkvenog nauka, odustao je od svećeničkog poziva i pristupio je Franjevačkom redu kao laik. Sad predaje teologiju, etiku i filozofiju na brojnim sveučilištima kao gostujući profesor.
Zašto kršćanstvo u 21. stoljeću još uvijek treba papu?
– Zapravo, papa nije potreban. Crkva se, kao u doba kada je tek bila osnovana, može organizirati u mrežu crkvenih zajednica koji bi međusobno komunicirale. Ali za vrijeme Rimskog carstva se crkva pretvorila u instituciju koja ima i političke ciljeve. To je dovelo do toga da se crkva razvila u središte moći. Mnogo govori što se ovaj papa Franjo, nakon što je bio izabran za papu, odbio na glavu staviti zlatnu tijaru i rekao “karneval je završen”.
Hoće li ovaj papa preokrenuti Vatikan?
– Vjerujem da je papa Franjo papa cezure, promjene. To je novost. Njegovi prethodnici pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. su željeli zadržati kontinuitet Crkve. I figura Pape se promijenila: Franjo je već počeo reformirati instituciju papinstva. Vjerujem da se papom Franjom osniva čitava dinastija papa iz Trećeg svijeta. U Europi živi samo 24 posto kršćana, 62 posto je u Latinskoj Americi, a ostalo je u Aziji i Africi. Kršćanstvo je danas religija Trećeg svijeta koja samo svoje ishodište ima u Prvom svijetu. Ona ima svoje vlastite izvore i tradicije, heroje i mučenike, proroke i osobe kao što je biskup Recifea, Dom Helder Camara ili narodni svetac Oscar Romero. Ta crkva i kršćanstvu udahnjuje nov život.
Odakle vam taj optimizam? Problemi su još uvijek ostali isti: razvedeni i oni koji žive u drugom braku su isključeni iz zajednice, homoseksualci se diskriminiraju, ženama se ne dopušta biti svećenicama ili barem obavljati crkvene dužnosti…
– Papa je već pružio jasan primjer. Kad je u Rimu čuo o jednom župniku koji je odbio krstiti dijete koje je rođeno ‘u grijehu’ (dakle izvan braka) rekao je: “Nema nečasnih sinova i kćerki, nego samo djece. Majka ima pravo na to da njeno dijete bude kršteno. Crkva mora otvoriti svoja vrata za sve.” Do sad je bilo zabranjeno uopće razgovarati o temama kao što su seksualni moral, celibat i homoseksualnost. Teolozima i župnicima koji se toga nisu držali su zatvarana usta. Sad je diskusija dozvoljena.
Papa je sad u Brazilu. U ovoj zemlji je proteklih tjedana na stotine tisuća ljudi izašlo na ulice kako bi prosvjedovalo protiv potkupljivih političara i skupih nogometnih stadiona. Što znači dolazak Pape u Brazil?
– Brazilci su, jednostavno rečeno, nezadovoljni sa njihovom zemljom u kojoj vlada golema socijalna nejednakost. 43% nacionalnog prihoda čitavog Brazila nadzire samo oko 5000 obitelji u ovoj zemlji. Vladajuća narodna stranka je došla do svojih granica: ili će se promijeniti i vratiti se socijalnim pokretima, ili će se pretvoriti u stranku kao što je svaka druga, koja teži opstanku na vlasti i drži džepove otvorenima za mito.
– Mislim da je ono što i kako Papa govori veoma važno za Latinsku Ameriku, zato jer u prvi plan stavlja siromašne i društvenu jednakost. To će ojačati nove demokracije koje su nastale iz otpora vojnim diktaturama i koje se uspješno zalažu za socijalnu politiku. Zato Papa ima važnu političku ulogu. Papa pokreće mase ljudi, nema jednog jedinog političara – to ne može čak niti Obama – koji bi okupio više od milijun ljudi da ga dođu slušati što govori.
Ali Katolička Crkva je izgubila utjecaj svugdje u svijetu, pa i u Latinskoj Americi…
– Kao institucija, Katolička Crkva je u Brazilu u krizi. Obzirom na broj vjernika, Crkva bi trebala imati 100 tisuća svećenika, a ima ih samo 17 tisuća. Tu prazninu su popunile druge kršćanske Crkve, evangelici i pentekostalizam. Kako su ljudi religiozni, slijede one koji govore o Bogu. Konačno, do Boga vodi mnogo putova. Katolička je crkva je tu za krštenja, vjenčanja i sprovode, za zagrobni život, spiritualizam i za pitanja o sreći i ljubavi mnogo ih odlazi vračevima afričko- brazilskog Macumba kulta. Brazil je “vjersko samoposluživanje” u kojem svatko uzima ono što mu treba.
