Misom u katedrali Srca Isusova i svečanom akademijom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, 25. listopada obilježena je dvadeseta obljetnica humanitarne akcije “Bosnienhilfe” (Pomoć Bosni) koju vodi gospodin Heribert Hölz sa suprugom Ursulom i brojnim dobročiniteljima iz njemačkog grada Duisburga u okviru biskupijskog Caritasa.
Euharistiju je predslavio predsjednik Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i predsjednik BK BiH mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uz suslavlje 20 svećenika među kojima su bili ravnatelji Caritasa BK BiH i dijecezanskih Caritasa iz Sarajeva i Banje Luke fra Miljenko Mika Stojić, vlč. dr. Mirko Šimić i mons. dr. Miljenko Aničić.
Prije početka Mise ravnatelj Šimić je zahvalio biskupu Komarici što je, u ime odsutnog nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića koji se nalazi na Biskupskoj sinodi u Vatikanu, prihvatio doći u Sarajevo i predvoditi Misno slavlje. Poseban pozdrav uputio je obitelji Hölz i gostima iz Njemačke te svim nazočnima među kojima je bio i veći broj sestara Klanjateljica Krvi Kristove predvođenih regionalnom poglavaricom iz Zagreba s. Anom Marijom Antolović, a na Misi je sudjelovala i predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH s. Ivanka Mihaljević, provincijalna glavarica Školskih sestara franjevki, te bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa koji su i animirali pjevanje tijekom Misnog slavlja.
U prigodnoj propovijedi biskup Komarica je podsjetio da je ovih dana započela “Godina vjere” ističući da je to poziv vjernicima na razmišljanje “o sebi i nama osobno kakvi smo mi Kristovi vjernici, kakva je naša vjera i koliko je ona vjerodostojna i plodna”. Naglasio je da je, promatrajući dugu povijest Crkve, vidljivo da je konkretna, djelotvorna ljubav bila jedna od najvažnijih dimenzija kršćanskog življenja i djelovanja. “Upravo na toj dimenziji, na tom području stasali su i zasjali mnogi sveti likovi Crkve. Mnogi primjeri, grupe i pokreti – ne samo među svećenicima i redovnicima i redovnicama, nego također i među kršćanskim vjernicima laicima –bili su jasan i dostojan odgovor na mnogovrsnu ljudsku bijedu, ne samo unutar župne zajednice, unutar vlastite biskupije, nego i unutar pripadnika drugih Crkava i vjerskih zajednica kao i unutar nevjerujućih… Hvala Bogu da takvih vjerodostojnih kršćana ima i danas – i u ovom gradu, nadbiskupiji, zemlji, ali i u drugim sredinama našeg kontinenta”, kazao je biskup Komarica ističući da su i ljudi u Bosni i Hercegovini, tijekom nedavne ratne tragedije i drame svih poslijeratnih godina, dobro osjetili postojanje djelotvorne Božje ljubavi.
“Ne samo ja osobno, nego i mnogi od nas večeras u ovoj katedrali sabrani na zahvalno Misno slavlje, moramo zahvaljivati dobrom Bogu, što smo – njegovom dobrotom – smjeli i mogli upoznati – upravo takve – spomenute, plemenite, čestite, neumorne, praktične i savjesne Kristove sljedbenike u osobi našeg brata u vjeri, ovdje nazočnog utemeljitelja i voditelja – dragocjene karitativne akcije “BosniaHilfe” – “Pomoć Bosni” iz njemačkog grada Duisburga u biskupiji Essen – dragog nam prijatelja g. Heriberta Hölza, njegovu jednako dragocjenu suprugu Ursulu, njegovu obitelj i dragocjene suradnike”, kazao je biskup Komarica izražavajući zahvalnost dobročiniteljima. “A ja sam danas ovdje, da Bogu zahvalim i da molim da za vas i za sve one koji su nam – u Bosni – tijekom zadnjih 20 godina pomagali da nosimo svoj križ”, poručio je biskup Komarica.
Svečanu akademija u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu otvorio je Zbor Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije formiran za ovu prigodu na inicijativu s. Kate Ostojić, školske sestre franjevke Hercegovačke provincije, a pod ravnanjem maestra Darija Vučića, ravnatelja Narodnog pozorišta Sarajevo.
Riječi zahvale dobročiniteljima uputio je najprije biskup Komarica. “Dolazeći iz podalekog njemačkog grada Duisburga i tamošnje donjo-rajnske oblasti ne tek nekoliko puta nego preko 70 puta s uprošenim, sakupljenim i vlastitim rukama teško zarađenim sredstvima za pomoć mnogobrojnim siromasima u našoj zemlji, pokazali su na djelu svima nama, ali i mnogim drugima, kako izgleda kršćanska ljubav na djelu, koja ne poznaje ni granica, ni udaljenosti, ni nezahvalnosti, ni umora”, kazao je biskup Komarica ističući da su ovi dobročinitelji “doista veliki i dragocjeni Božji dar – i nama u Bosni, ali i cijeloj Crkvi. oni su svoje učinili i još uvijek čine”, kazao je biskup Komarica.
Ravnatelj Šimić je u svom obraćanju istaknuo da je obitelj Hölz u Caritasu Duisburg utemeljila projekt “Bosnienhilfe” te u suradnji s mnogim dobrim ljudima jako puno pomogla potrebnima u Bosni i Hercegovini. “Gospodin Heribert, koji je ‘Bosnienhilfe’ pokrenuo praktički iz ničega, izabran je 2011. za osobu godine u Duisburgu”, kazao je ravnatelj Šimić naglasivši da je Heribert, zajedno sa svojom suprugom gospođom Ursulom i velikim brojem ljudi, puno pomogao ljudima u BiH. “Bezbroj transporta hrane koje je otpremio iz Duisburga, sam predmnijeva da ih je dosad bilo preko 80, zatim izravna pomoć kroz novčana sredstva, bezbroj medicinskih pomagala, odjeće i obuće, higijenskih potrepština, prikupljanja sredstava za oboljelu djecu i mlade, nabavka vozila za caritase naših nadbiskupija, župa, samostana, crkvenog inventara, orgulja, oltara, pomoć za ekonomsku održivost povratnika kroz nabavku stoke, poljoprivrednih strojeva i traktora, pomoć u izgradnji i obnovi najrazličitijih objekata /vrtića, crkava, župnih kuća, obiteljskih gospodarstava/, kumstava za roditelje s više djece i svega drugoga što je teško i nabrojiti, a kamoli zapamtiti, je svojevrsni pokazatelj zapravo na koji je način u djelo pretočena vjera iz ljubavi prema čovjeku u nevolji”, rekao je ravnatelj Šimić zahvaljujući za toliku ljubav prema stanovnicima BiH.
Potom je biskup Komarica svečano uručio gospodinu Heribertu Hölzu zahvalnicu i medalju s likom prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera.
Riječi zahvale uputio je i ravnatelj Caritasa Banjolučke biskupije mons. dr. Miljenko Aničić napominjući da je tijekom i nakon rata susreo mnoge dobrotvore koji su pomagali ljudima u Bosni i Hercegovini. “Rijetko sam susreo čovjeka odnosno bračni par koji je tako dugo ostao vjeran ovoj zemlji i ljudima u nevolji. Rijeko sam vidio ljubav koja je tako vjerna, jednostavna, probojna, inventivna i bogata idejama”, kazao je mons. Aničić ističući da ga je to motiviralo i u njegovu radu. “Kad je jedan čovjek, koji je tako daleko, toliko učinio, što bi onda sve mi morali učiniti”, zapitao je mons. Aničić koji je potom obitelji Hölz u znak zahvalnosti predao zahvalnicu i umjetničku sliku banjolučke katedrale.
Riječi zahvale obitelji Hölz i suradnicima izrekla je i predsjednica Centra za odvikavanje od ovisnosti “Marjanovac” u Bosanskom Aleksandrovcu kod Banje Luke sestra Ancila Vukoja izražavajući duboku zahvalnost za pomoću spomenutom Centru. “Kroz 12 godina otkako je Centar otvor, oko 100 mladića i djevojaka uspješno je završilo program pod naslovom: ‘Projekt-Čovjek’. Zahvaljujući donatorima i odgovornima u Centru, oni su ponovno otkrili smisao života i dobili nadu. Danas su sposobni časno i pošteno živjeti, zarađivati za život za se i za svoju obitelj”, rekla je članica zajednice Klanjateljica Krvi Kristove s. Ancila.
Svoju zahvalnost u ime oko 400 obitelji, koji su nakon izgona iz Bosanske Posavine svoj smještaj našli na teritoriju župe Duha Svetoga u Slavonskom Brodu, izrekao je tamošnji župnik mons. Stjepan Belobrajdić predajući prigodne darove. Župnik i gvardijan u Fojnici fra Janko Ljubos također je srdačno zahvalio za pomoć poznatom franjevačkom samostanu. Riječi zahvale izrekao je i župnik župe Lug-Brankovići kod Žepča vlč. Matija Šimić.
Nazočnima se obratio i g. Heribert Hölz koji je kazao da se osjeća vrlo počašćen i duboko dirnut. Spomenuo je da je od malih nogu u krugu obitelji bio obogaćen kršćanskim vrijednostima izražavajući zahvalnost prije svega Bogu. Istaknuo je velike zasluge svoje supruge Ursule, zatim brojnih osoba iz Duisburga i oblasti donje Rajne. “Pored sve pomoći, smatram bitnom zadaćom Caritasa ljude osposobiti, motivirati kako bi bili od pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna. Zato želim reći da čestitamo i svima onima koji danas nisu mogli biti ovdje, a vrlo rado bi bili tu”, kazao je g. Hölz napominjući kako ni sanjati nije mogao da će prvi dolazak 1992. godine prerasti u 20 godina pomaganja što smatra Božjim darom. “Sve to ne bi bilo moguće da nije rađeno srcem… Ima li išta smislenije za nas, koji se zovemo kršćanima, od toga da pomognemo ljudima koji su bez nade? Sve to činim vrlo rado jer drugačije ne bi bilo moguće”, rekao je g. Hölz ističući da su im smjernica u djelovanju Isusove riječi: “Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!”
Dodao je da je nastojao putem medija pobuditi zanimanje za Bosnu i Hercegovinu u vrijeme kada se o njoj sve manje govorilo te da je od početka uključio i medije, prije svega novine i televiziju. Caritasu i franjevačkom samostanu u Fojnici predao je pet svezaka u kojima se na više od 2.100 stranica nalaze kopija izvještaja o akciji “Bosnienhilfe” od 1992. do 2011. koji su objavljeni u novinama.
Tijekom svečane akademije nastupio je i bogoslovski tamburaški orkestar, a na kraju su svi nazočni otpjevali pjesmu “Za svaku dobru riječ… od sveg ti srca hvala”. Nakon toga uslijedilo je zajedničko druženje u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, a u stvaranju ugodnog ozračja prednjačio je biskup Komarica, bivši profesor crkvene glazbe, pjevajući s gospodinom Hölzom domaće i njemačke pjesme. [kta]
