Hrvatski književnik i prevoditelj Milivoj Slaviček umro je jučer, 6. studenoga, u 84. godini u Zagrebu.
Milivoj Slaviček rodio se 24. listopada 1929. u Čakovcu. Diplomirao je 1954. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomska predavanja pohađao je u Varšavi i Krakovu. Radio je kao knjižničar, srednjoškolski profesor i urednik časopisa “Književna tribina”, “Stih” i “Kolo”.
Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika (1978.-1979.), a 1992. i 1993. obnašao je dužnost hrvatskog veleposlanika u Poljskoj. Prvu pjesničku zbirku “Zaustavljena pregršt” objavio je 1954. Među njegovim zbirkama navode se “Daleka pokrajina”(1957.), “Modro veče” (1959.), “Soneti, pjesme o ljubavi i ostale pjesme” (1967.), “Purpurna pepeljara, naime to i to” (1969.), “Otvoreno radi (eventualnog) preuređenja” (1978.), “Pjesme neke buduće knjige” (1979.) i “Sjaj ne/svakodnevice” (1987.).
Osim pjesama pisao je eseje, osvrte, komentare i novinske članke te prevodio s poljskoga, slovačkoga i slovenskog jezika. Među prijevodima s poljskog posebno se ističe knjiga prijevoda poezije, drama i eseja pape Ivana Pavla II.
Datum i vrijeme ispraćaja bit će poznati naknadno. [Hina]
