Neobjavljena ratna sjećanja pukovnika OSS-a, šefa američke vojne misije kod Tita , inače odvjetnika Elleryja C. Huntingtona u svojoj je ostavštini čuvao Miroslav Kreačić (1920.-2012). Ovaj Zagrepčanin, jugoslavenski ambasador u Japanu, u Zagreb se vratio početkom 1990-ih.
U Titovu diplomatsku službu ušao je 1950., kada je nakon prekida sa Staljinom, svijetu trebalo predstaviti novu zemlju. Do tada visoki sportski dužnosnik, koji je u Beogradu živio od 1944., najprije je bio u Švedskoj, Burmi, a od 1961. do 1967. u New Yorku.
Bio je zamjenik šefa Misije FNRJ pri UN-u, kasnije generalni konzul SFRJ. Kontakti u srcu Amerike uključivali su slikare poput Maksimilijana Vanke, čiji je autoportret, dar Kreačićima, i bio na naslovnici kataloga Vankine izložbe u Zagrebu prije nekoliko godina. Jedan od sugovornika generalnog konzula, baš kao i njegovih prethodnika na tome mjestu, prije svega Budimira Lončara, bio je Ellery C. Huntington. Tijekom dugih razgovora, Kreačiću je na čuvanje dao rukopis sjećanja na ratne dane.
Huntington je rođen u Nashvilleu 1893. Studirao je na Colgateu, gdje je igrao američki nogomet i zaslužio mjesto u sveučilišnoj Kući slavnih. Pukovnik OSS-a, od 1942. bio je isprva u Alžiru, Egiptu, a onda je iz Italije došao na Vis.
Prvi dojmovi nisu mu bili osobito dobri. Partizanski časnici bili su ljubazni, ali su ostavljali dojam da “nismo dobrodošli”. Za primljenu pomoć rijetko su se zahvalili, ali nikada nisu propustili priliku tražiti još, napisao je Huntington. Obični su ljudi bili “prijateljski, otvoreni, zahvalni za pomoć”.
Ni prvi dojam o Titu nije bio sjajan. Maršal je “posve poslovan, iskren do stupnja fanatizma”, “mrk i nekomunikativan… nedojmljiv i hladan do razine nepristojnosti”, stalno sumnjičav. Postupno se stav mijenjao.
Po Titovim očima bilo je moguće prepoznati je li zauzet, ima li vremena za razgovor, koji se uvijek vodio preko prevoditeljice Olge Humo. Konačno je Huntington postao šef američke vojne misije kod Tita i u zemlji proveo duge mjesece. [Jutarnji.hr]
