U vrijeme kada je hrvatska javnost s radošću i neskrivenim ponosom dočekala (16. studenoga), u Haškom sudu oslobođene, generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, Katolički tjednik pripremao se zakoračiti u desetu godišnjicu svoga “oživljenoga” postojanja.
Davno je bila 2002., a još davnije 1922. kada je ova novina pokrenuta. Mnogo toga se u međuvremenu zbilo; dosta toga zabilježeno; puno milosti Božje doživljeno, a nemalo toga i otrpljeno. Unatoč turbulentnoj svagdašnjici i mnogim nenaklonjenim okolnostima Tjednik je opstao, preživio i s mnogima suživio. Gledano unatrag možemo kazati da je postao simbolom katoličko-hrvatske “žilavosti” na ovim prostorima. Njegovi “interijer” i “eksterijer”, slično kao i u slučaju hrvatskoga življa na mnogim stranama BiH, odgovaraju izreci: “Malo nas je, al’ nas ima.” Stoga je Katolički tjednik jedan od pokazatelja da je Crkva katolička ovdje još uvijek živa.
Iako se i sadržajno i, kao dijete svoga vremena, načinski razlikuje od onih novina koje su izlazile od 1922. do 1945., današnji Tjednik je, ne samo imenom nego i nakanom, nastavak te tiskovine. Zbog toga i ističemo da jeKatolički tjednik nakon 57 godina prinudne hibernacije, koja je na novinarskom području za katolike u BiH uistinu označavala polarnu zimu, oživljen, a ne osnovan. Prvi broj, pod urednikovanjem pok. dr. Ive Balukčića, svjetlo dana je ugledao 24. studenoga 2002. Na naslovnici je tada stajalo da je to godina izlaženja I., a pored nje u zagradi je bio rimski broj XXIII. Time se, očito, htjelo pokazati kako obnovljeni Tjednik vuče korijene još iz predkomunističkoga doba. Međutim, ako je 1945. bila XXI. odnosno XXIV. godište (kad se računa od 1922. i prvotnog naziva: Nedjelja) onda logika nalaže da bi 2002. trebala biti XXII. odnosno XXV. godina tiskanja Katoličkog tjednika. Nakana je evidentna ali, pretpostavljemo, u računanju je došlo do pogreške koju ćemo ovim brojem ispraviti.
Kada je, pak, riječ o usmjerenju ovih novina, valja poći od činjenice složenosti društveno-političkih i vjerskih prilika na prostoru BiH. Upravo one su uvelike utjecale na apologetsko-obrambeni, a nekada i napadački stav na stranicamaTjednika do 1945. Od oživljavanja 2002. situacija je dosta drugačija i u tome smislu se ne bi mogao pratiti kontinuitet od ’22, poglavito kada je riječ o odnosu prema onima koji drugačije vjeruju. Novi Tjednik više naglašava potrebu sveobuhvatne duhovne obnove društva i pojedinca utemeljenu na kršćanskim načelima moralnosti i ljudskosti. Osim toga, za razliku od starog u “oživljenom” se ističe potreba izgradnje suživota i tolerancije.
Iako je nesumnjivo da Katolički tjednik živi označen dvama pojmovima: katoličko i hrvatsko, kroz njega se zrcali i dimenzija bosanskoga. Samo postojanje, u državi BiH, ove novine koja se trudi “govoriti hrvatski” i razmišljati katolički, pokazuje da Bosna nije isto što i politička daytonska tvorevina koju većina Hrvata, zbog dodijeljene im podređene uloge u njoj, ne voli. Ono štoTjednik pokušava i što će mu biti jedan od zadataka i u budućnosti jest stvaranje (ili posvještenje) hrvatskog identiteta ukorijenjenog u bosanskom i hercegovačkom biotopu. To je jedan od osnovnih ciljeva usmjerenih k ostanku i – kako se to popularno kaže – opstanku Hrvata katolika na ovim prostorima.
Analizirajući sadržaj Katoličkog tjednika lako je uočiti da je samo 25% informativnog, a više od 60% formativnog karaktera. To potvrđuje ono što i vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić naglašava – da je ovo novina koja želi biti “propovjednik u kući”, ne smetajući niti se natječući s drugim katoličkim tiskom na ovim prostorima. Stoga, bez obzira na sve, pa i na to što je na mnogim stranama tretiran kao siroče, Tjednik nastavlja živjeti i ispunjavati svoju misiju.
Piše: Josip Vajdner | Katolički tjednik
