Posmrtni ostaci mlađe djevojke, koje su prije dva dana, uz cestu na ugibalištu za kamionu u selu Fulaj u blizini Modruša pronašli Milan Rendulić i Veljko Dadasović nedvojbeno pripadaju Antoniji Bilić pokazala je DNK analiza Zavoda za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu čiji su rezultati predstavljeni na izvanrednoj konferenciji za novinare u Karlovcu.
Na taj način okončana je jednoipogodišnja potraga za 17-godišnjom Drnišankom za čiju je smrt zbog svirepa ubojstva na 40 godina zatvora osuđen vozač kamiona Dragan Paravinja.
‘Analizom genomske DNK kostiju i zuba te usporedbom te usporedbom genotipa nestale osobe i članova obitelji, došli smo do statističke vjerovatnosti od 99,9 posto da je pronađena osoba kćer Milke i Mile Bilića te možemo reći da posmrtni ostaci pripadaju Antoniji Bilić. Pokušali smo testiranja napraviti i iz kose ali prikupljena količina nam nije bila dovoljna za kvalitetnu analizu’, kazao je dr. Milovan Kubat voditelj DNK labaratorija Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu.
Davor Strinović, predstojnik Zavoda, kazao je pak kako obdukcija nije mogli utvrditi uzrok smrti što je u slučajevima kada se pronađu posmrtni ostaci dosta čest slučaj.
I premda je ŽDO u Karlovcu u 17.30 sati priimlio rezulatate analize iz Zagreba, Vinko Ljubičić, odvjetnik obitelji Bilić kazao je za HRT kako sve do 19.45 sati, odnosno petnaest minuta prije konferencije za medije, nije znala pripadaju li posmrtni ostaci Antoniji.
Podsjetimo, područje na kojem je tijelo pronađeno policija je dvaput pretresala. Prvi put samo pet dana nakon Antonijina nestanka, a drugi put u studenom prošle godine, ali u oba slučaja unatoč tome što je s njima bio i pas, belgijski ovčar nije pronađeno ništa.
Zbog toga je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić izjavio danas da će policija provjeriti je li bilo propusta u potrazi za ubijenom djevojkom.
Jedan od ključnih tragova potrage za Antonijom Bilić bio je signal njezina mobitela zabilježen u Modrušu te telefonski poziv oca Dragana Paravinje 7. lipnja, baš u vrijeme koje, uz druge nedvojbeno utvrđene činjenice, omogućava da se utvrdi mjesto i vrijeme kada je i gdje je Paravinja mogao činiti ili prikrivati već učinjene kriminalne radnje nad mladom Drnišankom.
Analizom svih podataka, posebice dokaza o kretanju Paravinjina kamiona od Drniša do Ogulina i natrag do Splita, utvrđeno je da je vozio autocestom A1- Dalmatinom, stao nakon tunela Male Kapele na odmorištu Modrušu 20 minuta, što se sve rekonstruiralo preko nadzornih kamera i zapisa tahometra.
Zatim je kamionom nešto prije 16 sati sišao s autoceste, što je snimljeno nadzornim kamerama. Došao je u ogulinsku tvornicu “Semmelrock” na utovar, gdje je ostao pola sata. U tih pola sata utovara u 16 sati i tri minute maknuo je tahograf, a u 16 sati i 37 minuta izišao je iz tvornice.
Poznato je također da se vraćao prema Splitu, no ne odmah. Kamere su zabilježile povratak na autocestu koja je u neposrednoj blizini “Semmelrocka” tek u 17 sati i 39 minuta.
U 17 sati i 22 minute Dragana Paravinju zvao je na mobitel njegov otac, a poziv je samim uspostavljanjem veze zabilježen na jednom repetitoru kod Modruša.
Analizom podataka utvrđeno je da je bio na području udaljenom 15 minuta vožnje od autoceste. Kad se oduzme i dodatnih 15 minuta potrebnih za povratak na autocestu, ostaje pola sata vremena, čime je ograničeno područje na kojem je fizički mogao biti između 17 sati i 22 minute, kad ga je otac zvao, i 17 sati i 39 minuta, kad je ušao na autocestu, a to je područje kod Modruša gdje su pronađeni Antonijini ostaci.