Hrvatski znanstvenik Ivan Đikić, profesor na Sveučilištu Goethe i direktor Buchmann Instituta u Frankfurtu, dobitnik je najprestižnije njemačke znanstvene nagrade “Gottfried Wilhelm Leibniz” za 2013. godinu.
Nagrađen je njegov rad u otkrivanju složenih funkcija proteina ubikvitina, objavila je Njemačka znanstvena zaklada (DFG) koja dodjeljuje tu najveću novčanu znanstvenu nagradu u svijetu u iznosu od 2,5 milijuna eura.
Ubikvitin je mali protein koji je u velikim količinama prisutan u svim stanicama, a postao je poznat kaopoljubac smrti jer mu je funkcija obilježiti proteine koji trebaju biti razgrađeni i uklonjeni da bi stanice ostale zdrave. Za to je otkriće dodijeljena Nobelova nagrade za kemiju 2004. godine, priopćio je frankfurtski Buchmann Institut.
Ubikvitin regulira i druge složenije procese u stanici zahvaljujući mogućnosti da može modificirati mnoge stanične proteine, a Ivan Đikić dokazao je da ubikvitinske modifikacije djeluju kao kodovi koji se na specifičan način prepoznaju u stanicama.
Dešifriranjem ubikvitinskog koda Đikić je iz temelja promijenio znanje o ulozi ubikvitina u zdravim stanicama, ali i objasnio njegovu ulogu u razvoju bolesti kao što su upale, neurodegenerativne bolesti, bolesti imunološkog sustava i tumori. Ističe se da je zbog tih dostignuća Ivan Đikić i primio nagradu “Gottfried Wilhelm Leibniz”.
Ivan Đikić je izjavio kako je počašćen i dirnut vijestima koje je danas primio te sretan što je odabran za najprestižniju znanstvenu nagradu. Posebno je zahvalan svim svojim studentima, postdoktorandima i kolegama s kojima svakodnevno dijeli “strast i uzbuđenje znanstvenih otkrića”.
Predsjednik Goetheova sveučilišta profesor Werner Müller-Esterl čestitao je svomu kolegi rekavši da je za njega “Ivan Đikić idealan znanstvenik koji s entuzijazmom i neiscrpnom energijom pristupa znanosti i podučavanju studenata, a osobito mi se sviđa njegova kreativnost, konceptualno razmišljanje i originalna vizija vođenja instituta i projekata u znanosti”.
Kako se ističe, osim strasti za znanošću, Đikić je posvećen i podučavanju mlađih znanstvenika te prezentiranju znanosti široj javnosti. Član je Europske molekularno-biološke organizacije (EMBO) i Njemačke nacionalne akademije Leopoldine.
