Današnji dan će za katoličke Hrvate tuzlanskoga kraja ostati upisan zlatnim slovima. Naime, nakon 324 godine. “fratarske njive” na Gradovrhu kod Soli / Tuzle (mjesna zajednica Solina), ponovno su u vlasništvu franjevaca, točnije Franjevačkoig samostana sv. Petra i Pavla u Tuzli.
Zemljište na kojemu su se do 1688. godine nalazili crkva i samostan, veličine 7421 četvornih metara, otkupljeno je od privatnih vlasnika, solinske obitelji Hodžić. Treba napomenuti da dosadašnj vlasnici, iz poštivanja svetosti toga mjesta, na ovome dijelu svojega imanja nisu ništa gradili, dok je tek jedan dio bio pod voćnjakom.
Pošto je u ljeto 2012. postavljen za novoga gvardijana tuzlanskoga samostana, mladi franjevac fra Mario Divković, kao jedan od glavnih prioriteta svojega mandata si je postavio otkup gradovrških “fratarskih njiva” i njihovu revitalizaciju kao sakralnoga prostora. Več od sljedeće, 2013. godine, 2. kolovoza svake godine (Gospa od anđela), održavat će se Procesije od nove crkve u Solini, po cesti prema Tuzli (Ul. 115. HVO brigade), do Gradovrha.
Bit’ će to prigoda da vjernici iz cijeloga nekadašnjeg gradovrškog pastoralnog prostora, opet hodočaste na ovo sveto mjesto.
Davne 1688. godine, gradovrški samostan i crkva su opustošeni, a preostali svećenici su zajedno sa oko tri tisuće vjernika, noseći sa sobom sliku Gospe Gradovrške, prebjegli su u tadašnju Južnu Mađarsku, i naselili se u okolici mjesta Bač. Gradovrh je polako tonuo u zaborav. Ali, nije zaboravljen. Nisu to dopustile mučeničke kosti petnaestak svećenika koji su tijekom 150 godina postojanja samostana, ovdje bestijalno mučeni i poubijani, braneći svoju kršćansku vjeru.
1988. godine, povodom 300. obljetnice odlaska franjevaca sa Gradovrha, tadašnji gvardijani tuzlanskoga i bačkoga samostana, fra Josip Zvonimir Bošnjaković i fra Lazar Krmpotić, organizirali su veliko hodočašće i Euharistiju na praznoj gradovrškoj ledini. Od tada, zanimanje za Gradovrh među tuzlanskim katolicima – Hrvatima postupno raste, širi se istina o njemu, i on sve više izranja iz zaborava, da bi evo sve kulminiralo otkupom zemljišta, i vraćanje Gradovrha – Gradovrhu.
Zemljište je dakle konačno otkupljeno, ali tuzlanski samostan se za to morao prilično zadužiti. Stoga se mole svi ljudi dobre volje, da prema svojim mogućnostima pomognu vrijednome tuzlanskome gvardijanu fra Mariju Divkoviću, ovaj dug vratiti. [M. R. / gradovrh.com]
