Zbog nacionalne izmiješanosti stanovništva, Bosnu i Hercegovinu prije rata se nazivalo “tigrovom kožom”, zemljom koju je zbog toga nemoguće podijeliti. Od “tigrove kože“ danas je u BiH malo (pre)ostalo.
Za poslijeratnu Bosnu i Hercegovinu (naslovna fotografija: Sarajevo) definitivno se ne može se reći da je multietnička zemlja u onom smislu u kojem je ona nekada bila obilježena izmiješanošću stanovništva, gotovo na svakom pedlju svog teritorija. Etničkim čišćenjem u ratu, slabim poslijeratnim povratkom prognanih, zbog spore obnove domova, nemogućnosti zaposlenja i osjećaja nesigurnosti, od “tigrove kože” malo što je ostalo. Točne razmjere onog što se dogodilo pokazat će tek popis stanovništva u BiH, koji bi se trebao provesti ove godine. No, o posljedicama se veća sada može govoriti.
“Posljedice po društveni život Bosne i Hercegovine su stvaranje tri etnička geta unutar kojih je urušen sustav društvenih vrijednosti pa se neka vrsta društvene svijesti koja bi drugog i drugačijeg smatrala komponentom vlastitog identiteta ne može, praktički, naći u Bosni i Hercegovini”, smatra dr. Enver Kazaz, profesor Univerziteta u Sarajevu.
Etnička razdovojenost
Djelićima “tigrove kože“ mnogi smatraju područje Središnje Bosne, Mostara, Brčkog. No, profesor Kazaz upozorava kako i na tim teritorijama i u tim gradovima nema miješanja, nema multietničnosti, nego je to suživot u “razdvojenosti u praktičnom i u svakom drugom smislu, prije svega kulturološkom i etnoidentitarnom“. A kako bi se ta nova realnost mogla odraziti na buduće uređenje Bosne i Hercegovine i njezinu mogućnost da opstane kao država?
“Takvo stanje stvari više ide prema tom načelu etnoteritorijalnog organiziranja. U biti je to s Republikom Srpskom već napravljeno u Daytonu, a izgleda da će neka buduća rješenja i u Federaciji BiH ići u tom smjeru”, vjeruje profesor Nino Raspudić.
Bosna i Hercegovina još uvijek, i 20 godina nakon rata, bezuspješno traži formulu za svoje konstituiranje u budućnosti, primjećuje Kazaz: “BiH je zemlja međunarodne zajednice i ona nema mogućnost da se ustavno-administrativno iznutra konstituira, ali nema mogućnost ni da se raspadne”, dijagnosticira naš sugovornik postojeću pat poziciju ove države.
Nove formule za budućnost
Kazaz smatra kako bi BiH morala obnoviti neke od formula multietničnosti kakve su bile karakteristične za njezinu tradiciju, ali i iznaći nove, jer je, kako ističe, projekcija BiH kao zemlje idealnog suživota u prošlosti historijski netočna, dok kolega Raspudić misli kako etničko čišćenje koje se nažalost dogodilo u prošlosti ne mora nužno imati katastrofalne posljedice u budućnosti.
“Mi smo prije rata živjeli svi skupa, išli u iste škole, učili isti jezik, učili da smo braća, pa se dogodilo što se dogodilo. Činjenica je da u većem dijelu BiH ljudi više neće imati to iskustvo ravnopravnog suživota s ljudima druge nacije, nego će eventualno ovi takozvani drugi biti u nekakvoj toleriranoj manjinskoj poziciji. To je tužna posljedica rata, ali i realnost koju treba uzimati u obzir. Kako rekoh ne mora nužno to što se dogodilo imati katastrofalne posljedice ako se sjetimo da je prije rata sve to bilo izmiješano i zajedničko pa se, nažalost, dogodilo što se dogodilo”, primjećuje profesor Raspudić.
Izvor: Deutsche Welle
