Bandićevo uklanjanje anticivilizacijskog Gavellina plakata tako nije bila nikakva cenzura, već nužna protupožarna mjera, hladan tuš svima onima koji su svoju slobodu zloupotrijebili da bi narušili tuđu
Piše: Darko Pavičić | Večernji list
Doista je tužno i jadno gledati obrazovane i inače pametne ljude kako su podlegli navali strasti oko jednog plakata, pa su se neki od njih toliko zapjenili da su čak i ono najsvetije i najuzvišenije u kršćanstvu, kao što je npr. misa (euharistija), u stanju proglasiti “šupljim”, a sve kako bi obranili nešto što se obraniti nikako ne može, a to je svetogrđe.
Naravno, autorima i korisnicima Gavellina plakata Djevica Marija nimalo ne mora biti ni sveta ni blažena. Ne moraju čak ništa znati o njoj i njezinima, ali moraju znati da oni nekim ljudima (napose onima s kojima žive) nešto znače. Odnosno, znače mnogo. Taj elementarni uzus zakočit će svakog pristojnog čovjeka u krajnjoj namjeri da nekoga uvrijedi. Ili neće. Već će mu biti dodatni motiv da posegne za onim što je nekome najsvetije i najmilije kako bi mu što uspješnije probo srce. Tako i analfabeti znaju da je uvreda vjerskih svetinja jedna od najtežih. Jer riječ je o ljudskoj intimi s jedne strane, a s druge o uvjerenju, vjerovanju, pa i obožavanju.
Zanimljivo je da to jako dobro znaju vjerske zajednice međusobno, čak ako su i posve suprotnih vjerskih doktrina. Bandićevo uklanjanje anticivilizacijskog Gavellina plakata tako nije bila nikakva cenzura, već nužna protupožarna mjera, hladan tuš svima onima koji su svoju slobodu zloupotrijebili da bi narušili tuđu. Zvala se ona umjetničkom ili bilo kojom drugom.
