Sudovi u Republici Srpskoj ne poštuju ni Rezoluciju UN-a iz 2006. godine ni brojne zakonske akte i jasno je da, zbog sprege politike i pravosuđa, odbijaju tužbe logoraša za naknadu nematerijalne štete za vrijeme provedeno u logorima i preživljene torture.
To su su u Tuzli novinarima rekli predstavnici Udruženja logoraša BiH i Tuzlanskog kantona, naglašavajući: “Nećemo stati na ovome, ići ćemo do Strasbourga, a putem bh. misije pri UN-u upoznati glavnog tajnika šta se radi u BiH.”
Kako je javila Federalna televizija, sudovi u RS-u, od osnovnih do Vrhovnog, odbijaju tužbe logoraša zbog, navodne, zastare. To se događa čak i u tužbi, vještačenjem u tom entitetu dokazanog, višestrukog silovanja jedne logorašice. Tu su i druge neobjašnjive odluke.
Osnovni sud u Bijeljini donio je jednu presudu kojom se uvažava tužba logoraša, dok za isti logor Batkovići banjolučki sud odbacuje slučaj i poziva se na zastaru, objašnjava Jasmin Mešković, predsjednik Saveza udruženja logoraša TK-a.
Medicinsko vještačenje u RS-u dva puta je skuplje nego u Federaciji, gdje sudovi, kao i nedavno Kantonalni sud u Tuzli, drugostepeno potvrđuju tužbeni zahtjev, uz jedinu izmjenu u visini iznosa za nematerijalnu štetu.
Cilj sudova u RS-u očito je usuglašen s politikom, a to je da se što više odugovlači sa ovim procesima kako bi što manji broj osoba ostvario pravo na odštetu, tvrdi Murat Tahirović, koordinator Saveza logoraša BiH.
Tužbe prema RS-u iznose oko milijardu i 100 milijuna maraka bez kamata. To je, sigurno, osnova sudskoj lakrdiji. Ali, valjda će UN i Sud u Strasbourgu biti jači od onih koji ne priznaju ljudska prava žrtava zločina i tortura.
