Koliko se u Hrvatskoj borilo stranih dragovoljaca Domovinskog rata? Sveukupni broj boraca kreće se od 510 do 1000, ovisno o izvorima, piše Slobodna Dalmacija. Neki su u ratnu Hrvatsku došli zbog ideala, drugi zbog avanture, a navodno su tek manji dio među stranim braniteljima bili klasični plaćenici, tzv. psi rata.
Dragovoljaca je bilo doslovno iz cijelog svijeta. Primjerice, iz Engleske se devedesetih godina u Hrvatsku došlo boriti 139 osoba, 15 ih je poginulo, a 21 je ranjena. Iz Irske ih je bilo 10, iz Škotske pet, a iz Walesa četiri. Iz Njemačke je došlo najmanje 55 boraca, iz Francuske 73, iz Nizozemske 27, Mađarske 33…
U Ministarstvu obrane za Slobodnu su naveli da u njihovoj evidenciji ima 58 stranaca koji su poginuli ili se vode kao nestali: sedam Slovenaca, šest državljana Jugoslavije, dva Nijemca, dva Argentinca, dva Kosovljanina, po jedan Francuz, Crnogorac, Makedonac, Južnoafrikanac. Ostalih 35 državljani su Bosne i Hercegovine. No ti podaci se ne poklapaju s dokumentacijom povjesničara i Udruge stranih dragovoljaca Domovinskog rata. Steve Gaunt iz spomenute udruge, Britanac koji se borio za Hrvatsku, tvrdi da se u našoj zemlji borilo oko 650 stranaca (ne računajući državljane BiH), a na popisu našega ministarstva nisu zabilježene pogibije brojnih stranih dragovoljaca.
Branitelji upućeni u ovu problematiku za Slobodnu Dalmaciju su naveli kako se dio dragovoljaca nije ni htio registrirati ili ih namjerno nisu htjeli zapisati u hrvatske postrojbe. Dio se borio u HVO-u, a mnogi od njih borili su se najprije u Hrvatskoj, da bi prešli u BiH pomagati hrvatskim i bošnjačkim postrojbama.
“Dobar dio stranih dragovoljaca nije bio od prevelike borbene koristi, više su došli zbog avanturizma, no dosta njih je bio jako važan kotačić u svojim postrojbama. Neki su takvima postali bez iskustva, a neki su bogme imali fantastičnu vojnu karijeru i iskustvo prije Hrvatske”, otkriva za Slobodnu povjesničar Tomislav Šulj, koji se već godinama bavi tematikom stranih dragovoljaca.
“Strani dragovoljci u većini slučajeva nisu ostvarili prava, jer nisu ni znali da imaju kojekakva prava, ili ih nisu pokušali ostvariti jer su otišli natrag u svoje zemlje. Smrti stranih dragovoljaca nisu uvijek bile dostojno obilježene, a za neke od stradalih ne znamo gdje su im tijela”, kaže Steve Gaunt, o kojem je snimljen i dokumentarni film. On je, kaže, nakon što je vidio slike masakra iz Voćina na BBC-u odlučio doći u HV, a do tada je bio turistički radnik.
Gaunt, koji je nakon rata ostao živjeti u Vinkovcima, kaže da strani dragovoljci žele dobiti zasluge za sudjelovanje u stvaranju hrvatske države, dobiti zasluženo mjesto u hrvatskoj povijesti. Uz nečasne iznimke, za Hrvatsku se časno borilo dosta stranaca koji su nakon rata tretirani kao smeće, smatraju domaći branitelji.
Ističu kako im nitko s hrvatske strane nije zahvalio, već su otpravljeni doma bez ičega, a u matičnim zemljama su ih nazivali plaćenicima. Nepravdu danas pokušavaju ispraviti strani dragovoljci i njihovi hrvatski suborci.
Kada je riječ o strancima poginulim u obrani Hrvatske, u javnosti se najviše spominjao Francuz Jean Michel Nicollier koji se kao dragovoljac borio na Sajmištu, gdje je ranjen 9. studenoga i prevezen u vukovarsku bolnicu te nakon pada grada likvidiran na Ovčari. Njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
Hrvatski predsjednik Ivo Josipović u studenom 2011. posmrtno je odlikovao Jeana Michela Nicoliera Redom Nikole Šubića Zrinskog za iznimnu hrabrost i junaštvo koju je taj tada 25-godišnji mladić iskazao u obrani Vukovara.
