Bivši hrvatski emigrant Zvonko Bušić Taik (67) pokopan je danas u Aleji branitelja na zagrebačkome groblju Mirogoj, u nazočnosti članova obitelji, rodbine, brojnih prijatelja, znanaca, poštovatelja te bivših i sadašnjih političara i političkih istomišljenika.
Lijes s njegovim posmrtnim ostacima prekriven hrvatskim stijegom na posljednji je počinak ispratilo više tisuća ljudi noseći hrvatska obilježja, među njima i pripadnici specijalne policije, Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane, Hrvatskih obrambenih snaga, braniteljskih udruga, hrvatskih povijesnih postrojba i mnogi drugi.
U njegov grob spuštena je i zemlja iz njegove rodne Gorice kod Gruda u Hercegovini, a supruzi Julienne predan je hrvatski stijeg.
Brigadir Bruno Zorica zvan Zulu poručio je da je Bušićeva smrt tragičan i nemjerljiv gubitak jedinstvenog borca za slobodnu hrvatsku domovinu i dostojanstven život, a protiv, kako je rekao, Titovog diktatorskog totalitarnog komunističkog režima. Bušić je bio lučonoša slobodarske misli, svoju je slobodu žrtvovao za slobodu drugih, a njegov i nesalomljiv duh, tijekom 32 godine tamnice, neraskidivo je utkan u slobodnu Hrvatsku, rekao je.
Prigodnim riječima od Zvonka Bušića se oprostio fra Ante Marić, zahvalivši mu na zastupanju ideje o hrvatskoj samostalnosti te podsjetivši na njegovu veliku čežnju za povratkom u domovinu. Podsjetio je i na ustrajnost njegove supruge Julienne koja je svo vrijeme nastojala da se Bušić pusti na slobodu, bila s njime u najtežim trenucima života i sama robijajući za ideju slobodne Hrvatske.
Nad njegovim grobom fra Jozo Grbeš iz Chicaga, uz prisjećanje na zajedničke trenutke, rekao je kako je Bušić bio zaljubljen u Hrvatsku te uvijek i svuda govorio o njoj. Kazao je i kako mu se Bušić prvome javio kad je doznao da će biti pušten iz zatvora u Indiani gdje je služio dugogodišnju zatvorsku kaznu.
Klapa “Bratovština svetog Stjepana” izvela je pjesme “Bliže, o Bože moj”, “Hercegovino” Ranka Bobana te “Croatia iz duše te ljubim”.
Dramski umjetnik Dragan Despot kazivao je Bilosnićevu “Uskršnju moltivu za Zvonka”, “Oproštaj sa Zvonkom” Tomislava Bajsića i “Povratak” Antuna Branka Šimića.
Na kraju ukopa netko od brojnih nazočnih uzviknuo je “Za dom” na što su nazočni spontano uzvratili sa “Spremni!”
