Hrvatski ban Josip Jelačić i njegova supruga Sofija rođena Stockau 16. ožujka 2013. simbolički su se ponovno vratili na mjesto gdje su 23. srpnja 1850. sklopili brak, u dvorac u gradu Napajedli u Zlínskom kraju u jugoistočnom dijelu pokrajine Moravske u Češkoj. Na pročelju dvorca koji je nekada pripadao obitelji Stockau na prigodnoj je svečanosti otkrivena spomen-ploča koja će trajno podsjećati na Jelačićevo vjenčanje, a otkrili su ju gradonačelnik Zaprešića Željko Turk i hrvatski veleposlanik u Češkoj Frane Krnić.
Ploča je postavljena na inicijativu Hrvatsko-češkog društva iz Zagreba, a uz tu udrugu akciju su realizirali i Grad Zaprešić, Zagrebačka županija, Češka beseda Zagrebačke županije i Matica hrvatska Zaprešić čija imena su i uklesana na mramornoj ploči s češkim tekstom koju je izradio akademski kipar iz Zaprešića Dragutin Grgas-Beli.
Napajedla leži na rijeci Moravi i za češke je pojmove malo mjesto, od oko 8000 stanovnika, a nepoznata je i u Hrvatskoj, gdje ju rijetki poznavatelji Jelačićeva života znaju pod njemačkim imenom “Napajedl” koji se redovito navodi u literaturi. Dvorac obitelji Stockau građen je od 1764. do 1769. u stilu kasnog francuskog baroka, a 2008. ga je od mjesne tvornice Fatra kupila obitelj Gajdošík te ga započela uređivati kao ekskluzivni hotel namijenjen društvenim događajima, ali i pravom duševnom i tjelesnom odmoru, s 13 soba bez televizora i minibara koje nose imena po raznim “životnim aspektima”, kao što su odvažnost, vitalnost, mudrost, ravnoteža, nježnost ili radost.
Osim velikog parka, pored dvorca od 1886. nalazi se i ergela za uzgoj engleskih punokrvnjaka. Posljednji vlasnik dvorca prije uspostave komunističke diktature u Češkoj 1948. bila je obitelj Baťa, svjetski poznati proizvođači cipela iz Zlína koji su svojim inovacijama napravili revoluciju u obućarskoj industriji .
Sve donedavno, u Napajedli nisu niti znali da je njihovo mjesto imalo važnu ulogu u životu jednog od najvećih hrvatskih velikana, što samo govori o tome koliko se Hrvati i Česi, unatoč višestoljetnim vezama i bliskosti, još uvijek nedovoljno poznaju. Srećom, zahvaljujući aktivnostima Hrvatsko-češkog društva stvari se ipak polako pomiču nabolje.
Na svečanost u Napajedlu uputilo se visoko izaslanstvo Zagrebačke županije i Grada Zaprešića u kojem su bili predsjednik Županijske skupštine Zagrebačke županije Damir Mikuljan, potpredsjednica Marija Ledinski Anić, županijski vijećnici Miroslav Ivoš i Željka Šabarić, dok su Zaprešić predstavljali gradonačelnik Željko Turk, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Sandra Sabol Valenčak, pročelnica Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša, stambene i komunalne poslove Marina Jaman, viša stručna suradnica za obrazovanje, kulturu i tehničku kulturu Gordana Valerija Funda, ravnatelj Srednje škole “Ban Josip Jelačić” Alan Labus te Dragutin Grgas-Beli u ime mjesnog ogranka Matice hrvatske.
U izaslanstvu su bili i predsjednik Češke besede Zagrebačke županije i predstavnik češke manjine u Zagrebačkoj županiji Franjo Vondraček i predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac. Bilo je to najbrojnije hrvatsko izaslanstvo koje je posjetilo Napajedlu od 1850., kada je hrvatski ban Jelačić na vjenčanje došao u pratnji stotinjak osoba, među njima i tada još mladog đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, svoje braće Đure i Antuna Jelačića, dvorskih savjetnika Metela Ožegovića i Hermana Bužana te baruna Franje Kulmera.
Goste iz zagrebačkog prstena u Napajedli je dočekala gradonačelnica Irena Brabcová sa suradnicima koja je u gradskoj vijećnici s gradonačelnikom Turkom potpisala protokol o suradnji dvaju gradova kojim se predviđaju konkretne aktivnosti usmjerene na razvoj međusobne suradnje u području turizma, obrazovanja, kulture i prekograničnih projekata.
“Naše zemlje povezuje puno toga. Tisuće naših ljudi odlazi na Jadran, a hrvatski junak i ban spaja Napajedla sa Zaprešićem svojom ljubavlju i brakom sa Sofijom Stockau i to je temelj za našu suradnju”, kazala je Brabcová, dok je njen zaprešićki kolega Turk kao komparativne prednosti Zaprešića istaknuo činjenicu da grad ima najviše mladog i obrazovanog stanovništva u Zagrebačkoj županiji. Ustvrdio je da će ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. Zaprešić i Zagrebačka županija biti još bliži s Napajedlom i Zlínskim krajem. Svojoj kolegici Turk je darovao umanjenu repliku Jelačićeva spomenika sa središnjeg trga u Zagrebu i sliku zaprešićkih Novih dvora.
“Politički odnosi naših dviju država doista su izvanredni i puni dobrih sadržaja, ali ako su ti odnosi dobri samo na vrhu, ali ne i na nižim razinama, onda su ti odnosi sterilni. Zato sam sretan što imamo odličnu suradnju u niz gradova. Najmanje 20 čeških gradova ima partnerske sporazume s gradovima u Hrvatskoj”, kazao je veleposlanik Frane Krnić koji je najavio da će uskoro doći do sporazuma o suradnji i između Zagrebačke županije i Zlínskog kraja. Krnić je u Napajedli bio u pratnji hrvatskog počasnog konzula Ive Nešpora koji iz konzulata u Brnu pokriva i Zlínski kraj, a na poseban je način zahvalio Hrvatsko-češkom društvu na inicijativi za postavljanje spomen-ploče, kao i Franji Vondračeku koji se u praktičnom smislu najviše angažirao na realizaciji ideje.
“Drago mi je da je do ovoga došlo posredovanjem češke manjine u Hrvatskoj koja je, kao i moravski Hrvati u Češkoj, jedan od mostova između Hrvatske i Češke”, dodao je Krnić.
O životu bana Jelačića i njegovoj važnosti za hrvatsku povijest domaćinima je govorio Franjo Vondraček, istaknuvši njegovu ulogu u revolucionarnim zbivanjima 1848. kada je uz ostalo ukinuo kmetstvo, raspisao prve izbore za Hrvatski sabor i na čelu hrvatske vojske oružano se borio za očuvanje hrvatske državnosti i samobitnosti od mađarskih pretenzija. Damir Mikuljan kazao je da narod koji zaboravlja svoju prošlost nema budućnosti ni samopoštovanja i da je upitno i njegovo poštovanje prema prošlosti i kulturi drugih naroda. Podsjetio je na važnost Čeha za razvoj Hrvatske, kao i na ulogu koju Jelačić ima u hrvatskoj povijesti, o kojoj najbolje govori stih iz pjesme Ustani bane “Nema Hrvata, nema junaka kao što je bio Jelačić ban.”
“Mislim da je ban danas ustao jer da nije ne bismo bili ovdje na ovoj svečanosti”, dodao je Mikuljan. Prije otkrivanja spomen-ploče nazočnima se obratila i vlasnica dvorca Eva Gajdošík koja je govorila o planovima da se njegova povijest iskoristi u turističkoj ponudi. “Ova svečanost je samo dio planova da se dvorcu vrati dio njegove povijesti. Voljela bih kad bi Hrvati putovali nama kao što i mi rado putujemo u Hrvatsku na more”, dodala je Eva Gajdošík. Marijan Lipovac podsjetio je da je dvorac u Napajedli mjesto najveće radosti, ali i najveće žalosti Sofije i Josipa Jelačića jer osim što su se ondje vjenčali, ondje im je 1856. umrla njihova kći jedinica Anica.
“To nas podsjeća da je prijateljstvo Hrvata i Čeha bilo jednako intenzivno i u dobru i u zlu”, dodao je Lipovac, koji je spomenuo da su u proteklih šest godina zaslugom Hrvatsko-češkog društva do sada u Češkoj, i to u Pragu, podignuta još četiri spomen-obilježja hrvatskim velikanima – Nikoli Tesli, Vladimiru Prelogu, Andriji Mohorovičiću i Stjepanu Radiću.
Od 1935. spomen ploču u Češkoj ima i Marija Ružička Strozzi, i to na svojoj rodnoj kući u moravskom gradu Litovelu. Inače, iz Češke, iz grada Jabloneca, potječe i autor najpoznatijeg Jelačićevog portreta, slikar Ivan Zasche kojem je 1. siječnja bila 150. godišnjica smrti, a u Mohelnicama u Moravskoj rođen je Dragutin Weingärtner, autor slike Hrvatski sabor 1848. koja donosi još jedan poznati prikaz Jelačićeva lika.
Kao sjećanje na Jelačićevu svadbu, ispod spomen-ploče ravnatelj muzeja u Napajedli Ivan Bergmann položio je buket cvijeća kakav se u Moravskoj tradicionalno koristi na vjenčanjima. Gosti iz Hrvatske razgledali su i unutrašnjost dvorca, među ostalim i kapelicu u kojoj je Jelačić sklopio brak i dvoranu u kojoj se održala svadbena svečanost, a Eva Gajdošík nazočnima je pokazala i sliku mlade Sofije Jelačić koju joj je poklonila jedna stanovnica Napajedle, a za koju se donedavno nije znalo koga predstavlja.
Naime, dok su u Hrvatskoj o Jelačićevu vjenčanju svjedoci (poput banova prijatelja Josipa Neustädtera ili Stjepana Pejakovića koji je Sofiju Jelačić učio hrvatski) ostavili pisani trag, u Napajedli o događaju od prije 163 godine ima malo podataka pa se u povijesti grada spominje tek kratka zabilješka da je svadba bila za to mjesto važan događaj, da je Jelačić došao s uglednim pratiocima i da je cesta od kolodvora do dvorca bila osvijetljena i ukrašena.
Svadbena svečanost održavala se u dvorcu, ali mladenkin otac Georg Adolf von Stockau priredio je veliko slavlje i za stanovnike Napajedle. Inače, Jelačićev punac bio je od svog zeta mlađi pet godina i imao je vrlo zanimljivo porijeklo. Njegova majka bila je vojvotkinja Therese von Mecklenburg udata za kneza Karla Alexandra von Thurn und Taxisa, a otac mu je bio majčin ljubavnik grof Maximilian Lerchenfeld. On je uz ostalo bio vlasnik dvorca Stockau kod Ingolstadta po kojem je Georg Adolf 1812. na majčinu intervenciju od austrijskog cara Franje I. dobio grofovsku titulu.
Knez Thurn und Taxis strpljivo je podnosio nevjeru svoje žene koja je rodila nekoliko izvanbračne djece sve do 1814. kad je Georg Adolf poslan na školovanje u Ženevu, a kasnije i u Bečko Novo Mjesto na tamošnju vojnu akademiju. Vlasnikom dvorca u Napajedli grof Stockau postao je 1830. oženivši se njegovom vlasnicom Franziskom von Fünfkirchen, nećakinjom zadnjeg vlasnika iz grofovske obitelji Kobenzl. I danas ga se u Napajedli pamti po zaslugama koje je imao za razvoj mjesta, posebno industrije koju je potaknuo dolazak željeznice 1841. Sa svojim budućim zetom upoznao se tijekom ratnih operacija revolucionarne 1848.
U planu je i da se umjetnici iz Napajedle pozovu i na smotru domaćih umjetnika povodom Dana grada Zaprešića koji se slavi 16. listopada, na Jelačićev rođendan. Također, iskustva koje vlasnici dvorca u Napajedli imaju u njegovoj obnovi bit će korisna gostima iz Zaprešića u njihovim naporima za revitalizaciju Novih dvora.
Osobe slavnog i popularnog bana i njegove supruge tako će doista povezati ne samo tijela lokalne vlasti, nego i stanovnike Zaprešića i Napajedle na njihovu obostranu korist, a vrijedi se nadati da će dvorac u Napajedli biti zanimljiv hrvatskim turistima dubljeg džepa koji će si ondje moći priuštiti noćenje, a poneki možda i vjenčanje, ili barem onima koji će imati interesa slikati se pored Jelačićeve spomen-ploče.
Marijan Lipovac
