Na Plitvičkim jezerima je i ove godine obilježena godišnjica smrti Josipa Jovića, prvog poginulog hrvatskog redarstvenika u Domovinskom ratu koji je život izgubio 31.3.1991. godine.
Pred okupljenima je govor prvi održao zapovjednik akcije Plitvice Josip Lucić. “Krvavi Uskrs se dogodio simbolizirajući uskrsnuće naše napaćene domovine. Od tog trena to više nije JNA, to je zločinačka vojska koja naoružava srpsku manjinu kako bi se okrenula protiv svoje domovine”, rekao je Lucić i upitao se tko je osiromašio državu?
“Mi smo se državu i demokraciju krvavo borili i skupo to platili. Mi smo svoje zadaće odradili, ali se možemo danas pitati što su radili oni koji nisu bili u ratu”, poručio je Lucić i pozvao nosioce vlasti da isprave greške.
“Vlast mora slušati sve prijedloge i kritike i iz njih izvući rješenja. Prestanite s optužbama i neprihvatljivim rječnikom prikrivati pogreške i tražiti alibije. To je već viđeno. Prestanite gubiti vrijeme, sve je više radnika na cesti, svi koji izazivaju sukobe vraćaju nas nazad”, rekao je Lucić.
Na Plitvice u nedjelju nisu došli niti predsjednik države, niti Vlade, niti Sabora. Sva trojica su poslali svoje izaslanike.
To je, piše Jutarnji list, povrijedilo dvjestotinjak umirovljenih branitelja, specijalaca iz Lučkog i Tigrova iz Rakitja, pa su se povukli pedesetak metara od skupa potpuno ignoriravši govore dr. Siniše Tatalovića, predsjednikova izaslanika, ministra policija Ranka Ostojića, premijerova izaslanika te Milorada Batinića, izaslanika predsjednika Sabora.
Kada je najavljeno da će se okupljenima obratiti predsjednikov izaslanik iz mnoštva su se čuli komentari poput: “A gdje je predsjednik? Možda na misi!”, te nekoliko zvižduka. Nakon toga su se branitelji okrenuli i povukli. Vratili su se tek na molitvu mons. Juraja Jezerinca.
Ponašanje branitelja zasmetalo je ministru policije Ranku Ostojiću koji je najprije pročitao dio ranije pripremljenog govora, a onda se povrijeđen i na rubu suza obratio onima koji su otišli: “Želim vam reći ono što je rekla gospođa Marija (majka Josipa Jovića op.a.) kada je dolazila ovdje. Da sa suzama u očima i s ponosom na vas gleda kao na sinove. Zato, umjesto govora, želim reći jedno: Ovdje sam iznad bilo koje politike odajući počast Josipu Joviću. Učinite to i vi sa svoje strane. Vječna mu hvala, hvala i vama. Ali ja nikad, ali nikad nisam zazviždao svojem vrhovnom zapovjedniku Franji Tuđmanu. Odajmo počast ovdje onima koji su pali za ovu domovinu, braniteljima.”
