Vijest je, valjda, početak i kraj novinarstva; izražajna forma koja kad-tad dočeka svakog novinara ili, preciznije, s njom svaki novinar – pa i onaj koji se u karijeri “zakiti” ordenom komentatorskog statusa − završi svoj profesionalni i, nažalost, ljudski put. Ukratko – i sam postane vijest.
Vijest je tako – nakon mnoštva napisanih i objavljenih – minulog Uskrsnog ponedjeljka postao i kolega Ivica Mlivončić, umirovljeni novinar Slobodne Dalmacije u kojoj je ostavio svoje najbolje stvaralačke godine.
Iscrpljen bolešću, umro je u splitskoj bolnici u 83. godini, gotovo ne ispuštajući iz ruku – barem simbolički – novinarsko pero od kojega se nije odvajao do posljednjeg daha. Mlivončić je spadao u red specijaliziranih, ali i široko obrazovanih novinara, stekao je više diploma, ali zapravo se obrazovao cijeli život: nakon Klasične gimnazije diplomirao je na Teološkom fakultetu u Ljubljani, potom na Visokoj školi političkih nauka u Beogradu, te na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Uz rad u našoj izdavačkoj kući, surađivao je i s brojnim drugim edicijama i časopisima, kao što su “Naše teme”, “Pogledi”, “Ideje”, “Crkva u svijetu”…
U Slobodnoj Dalmaciji ostvario je, kako se to običava kazati, uspješnu karijeru. Posebno se bavio pitanjima religije i složenih odnosa Crkve i društva, a niz godina uređivao je i kulturnu rubriku našega lista te objavio više feljtona s temama iz područja sociologije religije. Prije, a osobito nakon umirovljenja, posvetio se i pisanju knjiga, među kojima su naslovi “Pape i Hrvati”, “Crkva u Latinskoj Americi”, “Al Qaeda”, “Zločin s pečatom”, “Vareš” te “Muslimanski logori za Hrvate u BiH”.
Započeo je, ali nije uspio i završiti knjigu kojom je namjeravao rasvijetliti spasonosnu ulogu splitske bolnice i njezina osoblja u pomaganju ranjenima i bolesnima u turbulentnom ratnom vremenu na području srednje Bosne i to mu je – kažu u njegovoj ožalošćenoj obitelji – ostala posljednja neispunjena želja.
Kad umre novinar, osim na groblje i u sjećanje − gdje odlaze svi s ovoga svijeta − preseli se i u arhive, novinske komplete, biblioteke…; nastavi trajati u svojoj obitelji, među prijateljima i kolegama, na nekom posebnom, “novinarskom nebu”. Sad je tamo, u toj dalekoj redakciji, i naš kolega Ivica Mlivončić. [Slobodna Dalmacija]
