Što im je sad skrivio siroti Isus? Bit će da imaju nečistu savjest, pa im Isus smeta“, bila je prva reakcija sociologa i publicista Slavena Letice kada smo ga zamolili za komentar poteza krovne nogometne svjetske federacije FIFA-e sa svečanosti dodjele ovogodišnje Zlatne lopte prije desetak dana u Zürichu, koji je uzburkao duhove.
FIFA je, podsjetimo, u prigodnom videu koji je pratio predstavljanje kandidata za ovu prestižnu nogometnu nagradu cenzurirala natpis “100% Isus” koji je na traci oko glave nosio jedan od kandidata, nogometaš Barcelone Brazilac Neymar. Natpis na povezu koji je Neymar imao kada je Barcelona prošle godine osvojila Ligu prvaka uredno se vidi u originalnoj snimci, ali ne i u videu koji je FIFA preuzela i emitirala na svečanosti Zlatne lopte gdje je “100% Isus” izbrisan, fotošopiran, retuširan, uglavnom-nestao.
Etički kodeks
Organizacija koju posljednjih godina nemalo potresaju skandali poput primanja mita, korupcije, hapšenja, u ovom je dijelu ostala očigledno dosljednja svojim principima propagiranja tolerancije i poziva za poštivanjem različitosti, što, uostalom, stoji i u njezinu Etičkom kodeksu. No, je li ovakav potez i “istjerivanje” kršćanskog Isusa iz javnog prostora s druge strane udar na osobne slobode izražavanja vlastitih uvjerenja, pa i vjeroispovijesti, koji jamči i Opća deklaracija o ljudskim pravima i brojni nacionalni ustavi?
FIFA nije prvi put ovako reagirala – podsjetimo, još prije pet-šest godina zaprijetili su Brazilskom nogometnom savezu i zatražili od njih da zabrane svojim reprezentativcima isticanje kršćanskih simbola, odnosno osobnih vjerskih i političkih uvjerenja na utakmicama.
Sportski tereni, s druge strane, prepuni su sportaša koji svoju vjeru u Krista očituju križanjem prije ili poslije ulaska na borilišta, mnogi se, poput Davida Beckhama, diče tetovažama s likom Isusa, Kaka i Lucio ispod dresa su nosili majice s natpisom “Ja pripadam Isusu“, a naš Stipe Pletikosa brani noseći ispod dresa lik Gospe. Neke simbole i geste nemoguće je zabraniti, neke možda da. No, je li zapadni svijet i institucije koje ga prezentiraju, u želji za sekularizacijom, jednakošću, ravnotežom, ugrozio granice osobnih sloboda?
Tako misle u zajednici građana CitizenGO, koja online peticijama u 50-ak svjetskih zemalja aktivno promiče sudjelovanje društva u politici. Reagirali su i na “slučaj Neymar“ te od građana zatražili potpise potpore na peticiji kojom zazivaju vraćanje originalnog videa i natpisa “100% Isus”. “Dosta cenzure Neymara i drugih kršćana!“, stoji, uz ostalo, u peticiji koju je do četvrtka potpisalo više od 40.000 građana.
S njima se slaže i Letica, koji potez FIFA-e i cenzuriranje Neymarova natpisa smatra apsurdnim.
– Ako je netko simbol beskrajne snošljivosti, onda je to Isus. Kome on može smetati? Ali, i svi drugi trebaju imati pravo na slobodu izražavanja svojih uvjerenja, to uostalom jamči i Europska povelja o ljudskim pravima, Opća deklaracija o ljudskim pravima, brojni nacionalni ustavi – decidiran je profesor Letica.
Kada je u pitanju odnos zapadnoga svijeta i njegov mogući “rat” s Isusom i simbolima koji predstavljaju kršćansku vjeru, on ističe kako treba razlikovati SAD gdje je isticanje Isusa dio popularne kulture, i Europu koja intenzivno zagovara svjetovnost:
– Europa je mislila da potiskivanjem vjerskog može ostvariti harmoničnu zajednicu. Sad se vidi da to nije tako. To je bila intelektualna zabluda – uvjeren je Letica.
FIFA-in potez nije novost za don Ivicu Huljeva, župnika u Komiži i blogera koji se na blogu “Kroz Samariju“ bavi, uz ostalo, i pitanjima kršćanskog usmjerenja.
– FIFA ovime potvrđuje podložnost tolerancije različitim manipulacijama. Drugo, vidljivo je da zagovornici tolerancije nisu uvijek tolerantni prema drugačijim pogledima na toleranciju. Važno je uočiti da poštivanje drugih nije u zatiranju ili skrivanju vlastitog identiteta. Vrednovanje drugih podrazumijeva pravo na očitovanje osobnog identiteta.
Treće, mislim da je za europski kontekst važno naglasiti kako je odbacivanje prava na očitovanje identiteta, i to u ime tolerancije, zapravo odricanje od duhovnih izvora europske kulture bez kojih je nemoguć bilo kakav dijalog, sloboda i tolerancija. Srećom, to onda otvara pitanje istine, a pitanje istine često “tolerantnima” postaje izlikom da te proglase fundamentalistom – odgovara don Ivica Huljev.
Kako kaže, nedvojbeno je da je sekularizacija preplavila zapadnjačka društva u kojima se sve više živi kao da Boga nema, gdje je na snazi “isparavanje” Boga. Uzroci sekularizacije su pak složena i slojevita tema.
Dogovorena sloboda
– Ipak, što bolje razumijemo posljednjih dvjesto godina, bolje ćemo uočiti da sekularizacija nije prijetnja kršćanstvu, već mu pomaže da se pročisti od različitih natruha, da kršćani budu vjerodostojniji i da ne pristanu na laž sekularizma – kaže don Ivica.
Nešto drukčiji pogled na ovu problematiku ima sociolog religije prof.dr. Ivan Markešić sa zagrebačkoga Instituta “Ivo Pilar”, koji cenzuriranje Neymarova natpisa ne smatra napadom na kršćanske vrijednosti i ugrožavanjem osobnih sloboda. Kako kaže, pravilima FIFA-e vjerojatno je određeno da pojedini nogometaš, pa tako i veliki Neymar, ne može pod njezinom “zastavom” na ovakav način javno iznositi svoja osobna religijska, svjetonazorska ili pak druga uvjerenja.
Neymar nakon osvajanja Lige prvaka 2015. godine s vrpcom na kojoj ne piše ništa – video u režiji FIFA-e – Kao nogometaš, on je u sustavu institucije FIFA-e koja ima svoja pravila i kojih se on mora pridržavati. Bez tih pravila FIFA i ne bi mogla postojati. Naravno, Neymar je slobodan nositi takve natpise u javnosti, i to mu nitko ne može zabraniti – ističe profesor Markešić koji FIFA-in iskorak više vidi kao prikladan naputak velikome igraču da je institucija FIFA-e, u kojoj ima pripadnika i drugih vjerozakona, važnija negoli on i njegovo osobno religijsko, kršćansko uvjerenje.
U ozračju kada zapadne zemlje potresaju problemi poput straha od terorizma, migrantske krize i slično, može se razumljivim činiti pojačan oprez institucija kada je u pitanju javno iznošenje (vjerskih) uvjerenja. Profesor Markešić međutim ističe kako sloboda, pa i osobna, nije tako jednostavan pojam.
– Zapadno-europsko društvo je sekularno društvo, ono ima svoje točno određene (sekularne) vrijednosti na kojima i počiva. Među njima je i vrijednost slobode, pa time i slobode vjerovanja. Međutim, sloboda nije nešto što je dano, opipljivo, što samo po sebi postoji. Sloboda je nešto što je dogovoreno unutar društvene zajednice, ona je rezultat društvenoga dogovora, inače zakonodavac ne bi propisivao ni vrste ni oblike sloboda.
Naime, moja apsolutna sloboda može biti, i u najvećem broju slučajeva jest, vaša potpuna nesloboda. Zato, svi mi imamo pravo vjerovati i svoja uvjerenja javno iskazivati i po njima živjeti, ali nemamo ih pravo nametati drugima – kaže prof. dr. Markešić, koji za sebe kaže da je zagovornik “svetosti sekularnoga”, za jačanje sekularne države u kojoj će svatko moći vjerovati u koga i što hoće, ali u kojoj će moći i – ne vjerovati.
Goran Granić, nekadašnji nogometaš Varteksa i Hajduka, danas voditelj karizmatske molitvene zajednice u Klisu “Dobri pastir”, kroz čije su duhovne seminare prošli brojni mladi sportaši, kaže kako je vrlo teško komentirati što stoji iza FIFA-ina poteza:
– Možemo čitati o njihovim razlozima, o tome kako žele poticati snošljivost i poštivati tuđa uvjerenja, ali ne znamo istinski motiv. FIFA se bavi nogometom, i Neymar je tu gdje jest zato što je vrhunski nogometaš, a ne dobar vjernik. FIFA-i je u cilju popularizirati nogomet, a ako netko potezom poput Neymarovog može smanjiti taj interes za nekoliko postotaka i “ohladiti” dio njihove publike, smatraju da to nije dobro za posao. Znači, isključivo to mogu biti ekonomski parametri – procjenjuje Granić.
Svjestan je da Neymar može biti uzor mladima, koji mogu oponašati njegovu frizuru, način života, a svakako da može potaknuti i njihovu vjeru, pa u tom smislu cenzuriranje javnih iskaza može biti određena poruka.
Engleski slučaj
– Svi vrhunski sportaši suočavaju se sa strahovitim pritiskom. Neki u tom strahu pribjegavaju vjeri, a neki je istinski žive. Međutim, ako sam istinski vjernik, moju vjeru ne može nitko cenzurirati. Može vanjske znakove, ali ne i vjeru. Isus nije rekao “prepoznat ćete me po majici ili traci”, nego življenju vjere, odnosno po ljubavi – kaže Goran Granić.
Treba li izvanjsku manifestaciju vlastitih vjerskih uvjerenja, isticanje simbola, automatski povezivati s istinskim življenjem vjere? Mogu li zabrane ugroziti prave vjernike, pa i među sportašima?
– Osobno mi se čini da danas nije glavni problem u onima koji bi htjeli zatrti prisutnost kršćanskih simbola u javnosti, pa makar bi se to, uvjetno rečeno, moglo nazvati “ratom“ protiv Isusa, nego je na kršćanima da ne podlegnu zloporabi kršćanskih simbola za postizanje učinaka koji su nespojivi s Kristom. Kršćanima pripada napor oko življenja poruke Kristova križa, a ne mehaničko isticanje kršćanskih simbola u javnosti kao da će njihovom prisutnošću doći do porasta vjere i dobra – ističe don Ivica Huljev.
– Čini mi se da dolazi vrijeme pročišćavanja vjere i vjernika. Tvoja vjera ogleda se upravo u tome da ostaneš vjeran i kad te progone mada ti procesi jasno pokazuju u kakvom okruženju živimo i na neki način znakovi su vremena koje treba čitati – kaže Goran Granić, koji smatra da cenzuri ovakve vrste ipak nije mjesto na sportskim terenima.
Više je primjera posljednjih godina kada su sportske i druge organizacije procijenile da isticanje vlastitih vjerskih simbola, pa i uvjerenja, treba maknuti iz sportskog okruženja. Primjerice, Njemački nogometni savez zabranio je nošenje majica s Isusovim likom ispod dresova, a za zabranu vjerskih simbola koji bi mogli predstavljati probleme onima koji nisu iste vjere zauzimali su se i u danskom nogometnom savezu.
“We don’t do religion”, rečenica je kojom je prije nekoliko godina Mark Whittle, glasnogovornik Engleskog nogometnog saveza, zaustavio Waynea Rooneyja, engleskog reprezentativca i uvjerenog katolika, kada je na tiskovnoj konferenciji govorio o svojoj katoličkoj vjeri, križu i krunici. Tu je i spomenuta zabrana FIFA-e brazilskim nogometnim reprezentativcima da nose vjerske simbole. S druge strane, FIFA je odobrila nošenje hidžaba, pokrivala za glavu, muslimankama nogometašicama.
Izvor: Slobodna Dalmacija
