Lideri Albanije, BiH, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije trebali bi, krajem ovog mjeseca, na marginama zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda razgovarati o formiranju parlamentarne skupštine zapadnog Balkana, te u skladu s tim i svim mogućim zajedničkim djelovanjima, javlja Radio Slobodna Europa.
Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, zemljama na koje se inicijativa odnosi, već je uputilo tzv. “non paper”, kao polazni dokument o konstituiranju “balkanske šestorke” ili skraćeno G6.
Državni tajnik za politička pitanja crnogorskog MIP-a Vladimir Radulović u izjavi za podgoričku televiziju Vijesti govori kako bi se na taj naj način mogla unaprijediti parlamentarna saradnja kao i regionalna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije:
“Da li bi se govorilo o nekoj vrsti balkanske policije, da li bi jednako važilo i za parlamentarnu suradnju to ostaje na zemljama članicama da pronađu, dogovore se i pronađu konsenzus o najoptimalnijim formama suradnje”, kazao je on.
Inicijativa crnogorskog ministra vanjskih poslova Igora Lukšića naišla je na odobravanje, u EU, ali i u njegovog zemlji. Otvorila je međutim i dilemu bi li povezivanje zemalja koje nisu na istom nivou usporilo Crnu Goru na putu ka Europskoj uniji.
“Jer na neki način, uvlačenjem u bilo kakvu asocijaciju, gdje su članice neke koje imaju vrlo velike probleme kada je eurointegracijski proces u pitanju, na neki način sputavaju i one koji vuku čitav proces”, kaže predsjednik skupštinskog odbora za europske integracije Slaven Radunović iz opozicijskog Demokratskog fronta.
Na upit kako objašnjava što je takva vrsta inicijative upravo potekla od Crne Gore, Radunović kaže da Crna Gora očigledno ima potrebu da bude važnija i agresivnija nego što se to od nje očekuje, posebno iz razloga što ima velike probleme na unutrašnjem planu, na ekonomskom planu.
“Mislim da su ovo neki potezi koji bi trebalo ipak skrenuti pažnju”, dodao je.
Za Radunovića sve nekako miriše na Jugoslaviju.
“Primjećuje se jedna sličnost s našom bivšom državom Jugoslavijom, s tim što smo u ovom slučaju ostali bez Slovenije i Hrvatske, a njih smo zamijenili Albanijom, Kosovom. Tako da mi to djeluje malo kao blijeda kopija one Jugoslavije uz ocjenu da se naravno neće raditi o tako čvrstoj zajednici”, zaključio je.
S druge strane bivši diplomat Branko Lukovac, koji ispred Crne Gore sudjeluje u Igmanskoj inicijativi koja okuplja zemlje potpisnice Daytonskog sporazuma, ističe kako je novi oblik regionalne suradnje važan u suočavanju s onim što još opterećuje Balkan koga su devedesetih godina potresali ratovi.
“Njega treba dekriminalizirati i ovim zemljama pomoći da ovladavaju europskim vrijednostima”, rekao je on.
U Srbiji još nema reagiranja dužnosnika. Mediji vijest prenose uglavnom bez komentara ili barem bez relevantnih reakcija.
Dijana Vukomanović, članica Odbora za europske integracije iz vladajuće Socijalističke partije Srbije kaže da su ideje o takvim integracijama za neku dalju budućnost. Pritom podsjeća da premijer Ivica Dačić uskoro odlazi u Crnu Goru, pa će možda, usput, biti i o tome razgovora.
Potpredsjednica Socijalističke partije najprije podsjeća na neke slične inicijative.
“Izjava Lukšića nije novina zato što smo imali nedavno plasiranu sličnu ideju o osnivanju nekog, da tako kažem, panalbanskog Beneluxa. To su oblici organiziranja država koje već funkcioniraju u Europi, kao što je spomenuti Benelux. Pa je čak i premijer Dačić govorio o nekoj vrsti balkanskog nordijskog savjeta. Ali, treba naglasiti jednu činjenicu da smo u nedavnoj povijesti imali bolno iskustvo međusobnih sukoba, tenzija, interetničkih konflikata i prije bi se to u domaćoj javnosti tumačilo kao stvaranje neke nove Jugoslavije i samim tim osuđeno na propast, nego što bi se konstruktivno sjelo za stol i razgovaralo. Znači, ta ideja je za neku budućnost dobra. Lukšić je mlad političar… “, kazala je ona.
Na pitanje da li misli da takve ideje posredno lansira EU, Vukomanović je rekla vjerojatno u razgovorima, ali ne vjeruje da je to neka vrsta sugestije pa da bi netko od balkanskih političara izašao s kopijom te ideje.
“Hajde da zamislimo da će se krajem mjeseca u New Yorku političari sve dogovoriti i razraditi konkretne planove kako će se slobodno kretati ljudi i roba. I kako će ih nadzirati zajednička balkanska policija koja će spriječavati svaki oblik organiziranog kriminala. Ostaje pitanje: jesu li naša društva spremna na približavanje.”
O tome govori i profesor Envez Kazaz iz Sarajeva.
“Iz najboljih namjera i iz opravdanih razloga, lideri koji dogovaraju takve oblike suradnje kad se suoče sa činjenicom da su njihove političke elite upetljane u mnogobrojne unutarnje, dezintegrirajuće, opasne poslove, vrlo brzo odustaju od institucionalnog oblika suradnje i ostaju na deklarativi. Druga dimenzija, valja imati na umu da zemlje u regiji nisu ratificirale međugranične sporazume, npr. BiH – Hrvatska ili Srbija, da neprestano traju sukobi oko pojedinih zona na granicama. I onda možemo reći da su u deklarativnom smislu svi lideri za suradnju, za koegzistenciju itd., a da u praktičnom smislu takva suradnja izostaje. BiH je u tom pogledu izložena tržišno nelojalnoj konkurenciji iz Hrvatske i Srbije – i neprestano, kao mala ekonomija, poput crnogorske ili makedonske ili kosovske, ostaje na periferiji ekonomski integrirajućih procesa. Prema tome, valja sumnjati u ono što govore ovdašnji političari, a detaljno analizirati ono što rade”, kaže Kazaz.
Bez namjere da se ruši nešto što nije ni prohodalo, ipak su sve prilike da inicijativa o formiranju Zapadnobalkanske šestorke neće otići dalje od deklarativnog zalaganja, jer politički lideri unutar svake od zemalja imaju vlastitih problema, ali i neriješenih poslova jedni s drugima.
Uostalom, trebalo bi prvo pričekati kako će se u praksi ostvariti neki već zaključeni poslovi. Poput protokola kojeg su prošlog tjedna u Sarajevu potpisali predstavnici Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije o osnivanju Centra za policijsku suradnju.
Kada se utvrdi da ova organizacija može spriječiti pogranični kriminal i nezakonite migracije, postojaće osnova i da su ostala zajednička djelovanja moguća. I realna, prenosi Slobodna Europa.
