Dokumentarni film “15 minuta – Masakr u Dvoru” u dansko-hrvatskoj koprodukciji, koji je nakon premijere na Sarajevskom filmskom festivalu, prikazan na festivalima i televizijama diljem svijeta izazvao je brojne kontroverzije.
Nakon što je film vidio na RTS-u, branitelj Ivica Pandža podnio je kaznenu prijavu, smatrajući kako je paradoksalno da Hrvatska sufinancira film u kojem su autori iskrivili činjenice i za masakr u dvoru na Uni optužili hrvatsku vojsku.
Nakon što je izbio pravi medijsko-politički skandal, film je u Dansku vraćen na doradu. Najava spornog filma dostupna je i dalje na stranicama RTS-a, iako je nama HAVC zabranio korištenje materijala, pravdajući se da do sada prikazana verzija nije konačna.
Ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar, gostujući u Dnevniku 3, rekao je kako je to trebao biti film o pasivnosti UNPROFOR-ovog danskog bataljuna. Scenarij je u mnogome drugačiji od onoga kojeg smo mi odlučili sufinancirati. Prema njegovim riječima, u distribuciju film je pušten nezakonito. Na inzistiranje voditeljice zašto HAVC nije reagirao nakon prikazivanja na Sarajevo film festivalu, Hribar nije dao konkretan odgovor. Ustvrdio je da je zaustavljena njegova daljnja distribucija.
O filmu koji opisuje jedan od najbrutalnijih događaja u Domovinskom ratu u Studiju 4 govorili su umirovljeni pukovnik HV-a Bruno Čavić i HRT-ov istraživački novinar Dražen Majić.
“Pri kraju Oluje u Dvoru na Uni pobijeno je sedam psihijatrijskih bolesnika i hendikepiranih ljudi i nije jasno tko je to napravio. U blizini je bilo puno vojnika svih vojski, danski vojnici su bili promatrači. Grupa vojnika koja je snimljena u filmu kako prolazi kroz žito 10 minuta prije zločina je potpisana kao Hrvatska vojska i time bez ikakvih dokaza optužena za zločin. Istraživao sam puno materijala, radi se o prevari – a tu je prevaru financirao HAVC sa 250.000 kuna”, kazao je Dražen Majić.
Na upit HRT-a da se očituju u ovom slučaju HAVC je uputio priopćenje. “Hrvatsko audiovizualno vijeće utvrdilo je neispunjenje ugovorom preuzetih obveza na strani Nukleus filma d.o.o. te je trenutačno u postupku usklađenja s prije odobrenim scenarijem, kao i onih vezanih uz financijski izvještaj. Nakon provođenja propisanih radnji uime HAVC-a i Danskoga filmskog instituta, a u suradnji s danskim veleposlanstvom, film će biti u svome konačnom obliku odobren za javno prikazivanje u Hrvatskoj te će biti organizirana javna rasprava svih zainteresiranih strana, a sve vezano uz ovaj slučaj, stoji u priopćenju koje je potpisao ravnatelj Hrvoje Hribar.
Danski veleposlanik Anders Christian Hougard priopćio je: “Poštovani, u povodu upita HRT-a da se očitujemo vezano uz elektroničku poštu odvjetnice gospođe Josipe Dasović te dopis Hrvoja Hribara, ravnatelja HAVC-a, u kojima se spominje ovo veleposlanstvo i ja osobno, Veleposlanstvo Kraljevine Danske ima neodgodivu potrebu reagirati: Ne ulazeći u razloge povezivanja veleposlanstva Kraljevine Danske s predmetom iz dopisa i elektroničke pošte od 29. veljače 2016. te naknadnog upita Hrvatske radiotelevizije od 1. ožujka 2016., veleposlanstvo želi upozoriti na nepotrebno upletanje danske državne institucije u predmet dopisa te se želi ograditi od bilo kakvih implikacija vezanih za predmetni slučaj jer s njim nema nikakve veze.”
Ivica Pandža – Orkan zbog filma je podnio kaznenu prijavu. Šokiran je, kaže da je na odjavnoj špici primjetio da su u tome sudjelovale hrvatske institucije i sa 250.000 kuna financirale ‘Milu Novakovića, osobu s interpolove tjeralice kako bi optužio hrvatsku vojsku za zločin u ratu’.
“Došli smo u Dvor, ja sam zapovijedao dijelom snaga, vidjeli smo kolonu izbjeglica u centru Dvora. Nismo reagirali, to su bili civili, ali neki od njih su otvorili vatru na nas. Počela je borba u naseljenom mjestu – najteži okršaj za svaku vojsku. Počeli smo se povlačiti prema Kostajnici. Tijekom noći stanje se smirilo, a u zoru je počeo njihov kontranapad, a mi smo se vratili do ulaska u Dvor. Ujutro je počela naša ofenziva. Bitno je naglasiti da toga dana tamo nije bilo pripadnika HV-a. To govori koliko je film ‘realan'”, ispričao je Bruno Čavić.
Dražen Majić je uvjeren da je to jedan veliki skandal. “Film je bio na festivalima, prikazan je na brojnim televizijama, sada se dorađuje za hrvatsko tržište. Postoje brojni dokazi da to nije bila hrvatska vojska. Mi smo jedini koji sa vlastitim novcima financiramo film koji optužuje nas. Mi sada nemamo pravo prikazati dio tog filma, imamo zabranu prikazivanja, što je užasno. Zaključak je svakog gledatelja da su zločin počinili Hrvati”, rekao je.
Čavić namjerava tu priču dovesti do kraja, tražiti da mu se film pokaže unaprijed, da se može sve autorizirati. ‘Volio bih da ta stvar krene kako treba jer treba izaći istina’, poručio je. Dražen Majić je uvjeren da bi institucije trebale provjeriti kako je uopće došlo do toga, kako su odobrena ta sredstva jer je to veliki kulturološki i obavještajni propust za Hrvatsku.
Mnogo je pitanja na koja bi producenti i HAVC morali dati odgovor
U kontroverznom filmu “15 minuta – Masakr u Dvoru” brojni su primjeri novinarske površnosti, neobaviještenosti, ali i manipulacije. Evo nekoliko pitanja na koja bi producenti i HAVC morali dati odgovor.
1. Zbog čega u filmu nije naglašeno da je general Novaković osuđeni ratni zločinac kojeg je hrvatski sud osudio na dvadeset godina zatvora jer je u razdoblju od 1991. do 1994. učestalo granatirao više dalmatinskih gradova i sela, pri čemu je poginulo ili ranjeno mnogo hrvatskih građana. U vrijeme snimanja filma za njim je bila raspisana Interpolova tjeralica.
2. Zašto u filmu nije spomenuto da je general Novaković na dan masakra, spašavajući opremu svoje vojske, tenkovima pregazio izbjegličku kolonu vlastitog naroda?
3. Zašto nije spomenuto da su, prema UN-ovim izvještajima, generalove snage tih dana otele nekoliko danskih vojnika koje su u bitkama koristili kao ljudski štit? U izvještaju o masakru spominje se sličan ljudski štit.
4. Zbog čega je Novaković predstavljen kao zapovjednik srpske vojske u Dvoru, dok je zapravo bio zapovjednik čitavog sektora Banovine i šire, te sudjelovao na pregovorima u Ženevi neposredno prije Oluje? Zbog čega je Bruno Čavić predstavljen kao general Hrvatske vojske, iako je umirovljen kao pukovnik?
5. Zbog čega se Novakoviću u odjavi filma daje zahvala?
6. Zašto se u filmu ne koristi opsežna knjižna građa dostupna iz srpskih izvora koja detaljno opisuje događaje u Dvoru i oko njega prije, za vrijeme i nakon masakra?
7. Zašto se u filmu ne koriste službena UN-ova izvješća danskih mirovnih snaga, kao i brojni drugi izvještaji raznih međunardonih institucija, ali i članci objavljeni u New York Timesu i Independentu koji opisuju masakr u Dvoru?
8. Zašto se nigdje ne spominje da su u Dvoru u vrijeme zločina bile Crvene beretke Milorada Ulemeka Legije?
9. Zašto se u filmu nije razgovaralo s fotografom Patrikom Mačekom i novinarom Večernjeg lista Željkom Grgorinovićem? Zašto se nije razgovaralo sa Žarkom Puhovskim, koji je bio čelni čovjek Hrvatskog helsinškog odbora i bio dobro obaviješten o masakru?
Izvor: HRT
