Novi roman Mire Gavrana, “Nekoliko ptica i jedno nebo”, nadahnut događajima iz vremena velike gladi u Hercegovini tijekom Prvoga svjetskog rata, predstavljen je u četvrtak u Društvu hrvatskih književnika.
Istaknuti hrvatski dramatičar i romanopisac u toj “priči o dubokoj sumnji i istinskoj vjeri”, prikazuje dvostruku ljubavnu priču i dramatične događaje ratnog doba kada je fra Didak Buntić od gladi spasio oko 17 tisuća hercegovačke djece, osiguravši im prihvat u Slavoniji i Srijemu.
Sudbine pokrenute vlakom koji 1917. kreće s mostarskog kolodvora u romanu su isprepletene s onom mladića koji tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća, u ispreplitanju stvarnosti i snova, počinje gubiti tlo pod nogama.
“Sretan sam što se tim romanom povezuje Hercegovina i Slavonija i što sam fra Didaka Buntića prikazao ne samo kao povijesni, nego i kao književni lik”, rekao je Miro Gavran. Objasnio je kako je, kada je počeo više čitati o fra Buntiću vidio kako je on naš Schindler i da ima nešto kao Mojsije iz biblijskih vremena.
“Bila je to biografija i vrijeme koji zavrjeđuju roman. Ja sam Slavonac, a korijeni su mi hercegovački, pa sam osjetio da je to i moj roman”, ustvrdio je Gavran, dodavši kako mu je drago što je u priču uveo i male ljude koji nisu povijesna lica, poput Jure i Jelene kojima je dao imena svojeg djeda i bake.
Julijana Matanović, književnica i književna kritičarka, smatra kako Gavranov novi roman nije bitan samo za povijest hrvatske književnosti, nego i za “našu osobnu povijest i povijest našeg naroda”, a njime je autor i otkopao jednu veliku temu. “Kada kažemo Didak Buntić znamo koliko je djece spasio iz Hercegovine u vrijeme Prvog svjetskog rata i kako je radio na pismenosti, a kada to kažemo kao golu povijesnu činjenicu ona nas već dotiče kao i književni tekst”, napomenula je.
Po njezinim riječima, Gavran je u liku Didaka Buntića spojio Prvi svjetski rat, sva ona zla i katastrofe koje se na ovim prostorima stalno ponavljaju, dok je u drugoj sloju knjige formirao ljudske i ljubavne priče.
Ocijenila je kako se od ostalih pisaca generacijskih priča Gavran razlikuje po tome što novim generacijama ne ostavlja neko veliko povijesno vrijeme, već u ovom slučaju velike ljubavne dvojbe. “Tu se uvijek propitujemo i pitamo je li moglo biti drugačije, no upravo je taj roman jedan od onih koji pokazuju da sve u životu ima svoj smisao i da ne treba pitati što bi bilo kad bi bilo”, ustvrdila je.
Matanović ističe i kako je autor, uz velike povijesne teme, uspio ‘neprimjetno švercati’ i aktualne dvojbe, dajući odgovore na brojna pitanja, a važan je i stoga što prikazuje kako se u vrijeme Velikog rata živjelo u Slavoniji, kako se gledalo na zemlju, na potomke ili odnosilo prema slavonskim šumama.
Zoran Maljković, urednik Mozaik knjige, koja je objavila novi Gavranov roman, podsjetio je na piščeve uspjehe samo u prošloj godini – ta mu je kuća promovirala knjigu drama “Suze i smijeh”, ponovno izdala romane “Zaboravljeni sin” i “Kako smo lomili noge”, a autor je na Sajmu dječje knjige u Bologni bio u užem izboru za prestižnu Andersenovu nagradu.
“Iako Gavran nije tip koji bi nekoga kopirao, njegov je novi roman u svjetskom trendu gdje suvremeni čovjek rješava svoje probleme pronalazeći sebe u događajima iz prošlosti”, rekao je Maljković. “Ti romani znaju biti sladunjavi i završiti sretno, no Miro je ozbiljan pisac i ima kraj koji će vas iznenaditi”, dodao je.
Miro Gavran (Gornja Trnava, 1961. ) godinama drži titulu najprevođenijeg suvremenog hrvatskog pisca – djela su mu prevedena na 38 jezika, a knjige su mu imale više od 150 izdanja u Hrvatskoj i inozemstvu.
Nagrađivani književnik ujedno je najizvođeniji suvremeni hrvatski dramatičar u proteklih dvadesetak godina – prema njegovim dramama i komedijama postavljeno je oko 300 kazališnih predstava diljem svijeta, koje je vidjelo više od tri milijuna ljudi.
Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, Riječ je o Gavranfestu koji se od 2003. održava u Slovačkoj.
Ulomke iz njegova romana “Nekoliko ptica i jedno nebo” na promociji je čitao dramski umjetnik Robert Kurbaša. (Hina)
