U Staroj gradskoj vječnici u Zagrebu u četvrtak, 15. prosinca, održana je promocija knjige Milovana Petkovića pod nazivom Zmajska kronika – kronološki prikaz povijesti Družbe “Braća hrvatskog zmaja” 1905. – 2005. Na promociji su govorili prof.dr.sc. Nevio Šetić, akademik Tomislav Raukar, sr.sc. Agneza Szabo, dr.sc Žarko Domljan, a moderator promocije je bio Josip degi’ Ivellio.
Knjiga Milovana Petkovića prvi je svezak monumentalnog petosveščanog djela o postanku, razvoju i djelovanju Družbe ‘Braća hrvatskoga zmaja’ u tijeku jednog stoljeća, od godine 1905. do 2005. A o opsegu učinjenoga posla govori već i jedan kvantitativni podatak: samo ovaj prvi svezak knjige ima 599 strana enciklopedijskoga formata, pa je i po opsegu i po sadržajnim ostvarenjima to pravi spomenik Družbi ‘Braća hrvatskoga zmaja’ i njezinu postojanju.
Knjiga je slikovno izvrsno opremljena. Reprodukcije brojnih rijetkih i vrijednih fotografija oplemenjuju tekstove ove knjige. Pri tome vrijedi spomenuti portrete novoprimljenih članova Družbe koji su dodani njihovim popisima. No, uz portrete u knjizi postoje i druge skupine rijetkih i dragocjenih fotografija, na primjer, o pronalasku posmrtnih ostataka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankapana u zajedničkom grobu na groblju u Bečkom Novom mjestu i njihovu prijenosu u zasebnu grobnicu 20. srpnja 1907. godine na istom groblju.
Tekstovi o godini 1905. počinju opisom osnivanja Družbe ‘Braća hrvatskoga zmaja’ 16. studenoga te iscrpnim opisima likova njezinih utemeljitelja, Emilija Laszowskog i Velimira Deželića. Autor tekstovima o uglednicima Družbe dodaje i cjeloviti tekst utemeljiteljne isprave koju je sastavio Emilije Laszowski.
U drugoj polovici 19. stoljeća, za vladanja ugarsko-hrvatskoga kralja Franje Josipa I., o čemu autor ove knjige pomno razlaže u već spomenutom odjeljku Prilike u Hrvatskoj u doba osnivanja Zmajske družbe. On ističe kako je Hrvatska, nakon dvije nagodbe, Austro-ugarske 1867. i Hrvatsko-ugarske 1868., “bila politički i teritorijalno razjedinjena, nacionalno ugnjetavana, gospodarski izrabljivana i financijski nesamostalna, odnosno potpuno ovisna o Ugarskoj”. Tek u toj svjetlosti postaje jasan i postupak kralja Franje Josipa I. prema molbi Družbe ‘Braća hrvatskoga zmaja’ od 28. studenoga 1908. godine.
Pa ipak, habsburškoj hladnoći suprotstavljala se, recimo slikovito, sama Hrvatska svojim stvaralačkim poletom na brojnim područjima. U sredini 19. stoljeća utemeljuju se ključne hrvatske kulturne i znanstvene ustanove, od Matice hrvatske i (tada) Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, do Sveučilišta u Zagrebu.
Jedna od takvih institucija bila je i Družba ‘Braća hrvatskoga zmaja’, utemeljena 1905. godine. U okružju upravo spomenutih hrvatskih ustanova isticala se uzajamnim prijateljstvom svojih članova, njihovim radnim poletom, radošću stvaralaštva i brižnošću prema hrvatskom društvu i njegovoj kulturnoj baštini.
Podsjetimo se, u svibnju 1907. zagrebačko Gradsko zastupstvo je prihvatilo prijedlog Družbe ‘Braća hrvatskoga zmaja’ da se u prostorijama iznad Kamenitih vrata osnuju gradska Knjižnica, Arhiv i Muzej, pa su početkom prosinca 1907. u preuređenoj Kuli Kamenitih vrata svečano otvorene te važne institucije grada Zagreba. Družba se, nadalje, isticala postavljanjem spomen ploča istaknutim predstavnicima hrvatskoga društvenog i kulturnog života u prošlosti, primjerice godine 1909. Ljudevitu Gaju u Zagrebu i Petru Preradoviću u Grabrovnici. Spomen ploče nisu samo svjedočile o obljetnicama koje su obilježavale naše uglednike, nego i o skrbi Družbe ‘Braća hrvatskoga zmaja’ za njihovu stvaralačku baštinu.
Naime, na samoj promociji iskazana je zahvalnost autoru ove jedinstvene knjige, Milovanu Petkoviću, jer je u svoj plodonosni te nimalo lagani rad ugradio sve ono što će trajno svjedočiti o Družbi ‘Braća hrvatskoga zmaja’ i o njezinom plodnom djelovanju.
U svom govoru dr.sc Žarko Domljan je i sam istaknuo kako se nada da će Družba ‘Braća hrvatskoga zmaja’ autoru podignuti spomenik ili makar ploču zbog ovoga impresivnog djela, no ako se toga ne sjete, smatra kako je sam autor to već učinio samim djelom.
