Prof. dr Franjo Topić, predsjednik HKD-a Napredak, dao je sarajevskom dnevnom listu Oslobođenje opširan intervju u kojem iznosi zanimljive misli o aktualnim događajima i procesima, te o ljudima koji u njima sudjeluju.
Gospodine Topiću, ovaj razgovor Vas zatiče u Zagrebu, gdje HKD Napredak, prije nego u Sarajevu, promovira svoj Godišnjak ali i knjigu gospodina Mile Lasića, čija je promocija u Sarajevu već održana?
Prije svega, da izbjegnemo mistifikaciju: razlog promocije Napretkova „Hrvatskog narodnog godišnjaka“ u Zagrebu je posve prozaičan i odnosi se na činjenicu da je ove godine „Godišnjak“ i tiskan u Zagrebu, pa nam se činilo praktičnim odmah na istome mjestu organizirati i promociju. A uz promociju je upriličen susret s novinarima i došlo je, pored druge publike, i preko 20 novinara. Novinari Goran Milić i Neno Kužina su i govorili o Godišnjaku, a više o Napretku općenito, kao i ja. Glavni urednik Franjo Bratić je posebno govorio o Godišnjaku. Međutim, svakako da odabir Zagreba za promociju „Godišnjaka“ i knjige profesora Mile Lasića, također Napretkovog izdanja, ima i svoj dublji naum i dalekosežnije implikacije, a to je da se pokaže međunarodni karakter HKD Napredak, naša otvorenost i spremnost na suradnju. Osim toga, i naš „Godišnjak“ i knjiga profesora Lasića su sastavni elementi hrvatske kulture i znanosti, pa smatram prirodnim da se i javnost u RH upozna s tim važnim izdanjima.Dakle, sva naša aktivnost i želje bi se mogli podvesti pod krilaticu koju često koristim: „Napredak je most!“
Ozbiljno stanje nije novost
Pitam to stoga što su lideri vodećih stranaka državne koalicije, zajedno sa članovima Predsjedništva, istakli da je, ‘nakon uspješne posjete Beogradu’, na redu jačanje saradnje s zvaničnim Zagrebom. Gdje su, po Vama, danas odnosi između naše dvije zemlje?
Ako govorimo o običnim međuljudskim odnosima i odnosima kulturnih, sportskih i znanstvenih društava i organizacija, onda govorimo o zaista visokoj razini. Pogledajte samo trgovinsku razmjenu naših dviju država i strukturu turista i u BiH i u Republici Hrvatskoj, pa će vam biti jasno da naša društva na svakodnevnoj razini odlično surađuju.
Naravno da na političkoj razini postoje određeni problemi, od pitanja pravosudne suradnje, ratnih zločina pa do nekih velikih infrastrukturnih projekata, kao što je koridor 5C i pelješki most. No, s obzirom na najave članova našeg Predsjedništva koje spominjete i činjenicu da je premijer Plenković za svoj prvi državnički posjet odabrao našu zemlju, ja sam optimist i vjerujem da će odnosi i na toj razini rasti, pogotovo kako BiH bude napredovala na svom putu prema EU.
Burna su bila nedavna reagiranja vezano za izjave predsjednice RH. Kako ste Vi lično, i vi u Napretku, doživjeli sve to? Niste se oglašavali?
Izjavu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o narastajućem islamskom radikalizmu u BiH i opasnosti od povratka onih koji se danas na sirijskim ratištima bore za tzv. Islamsku državu ne smatram zlonamjernom nego više kao upozorenje na taj problem koji se tiče i Hrvatske. To nije ništa novo.Pa, i mi se susrećemo s teškim problemom odlaska naših sugrađana na ratišta na Bliskom Istoku.Uostalom, i ovdje smo imali suđenja nekim takvim ekstremistima. Važno je da je na to upozorila IZ i da aktivno radi na iskorjenjivanju nekih radikalnih grupa. Koliko poznajem i pratim stavove predsjednice Grabar-Kitarović mislim da je vrlo korektna prema BiH. I posjet Srebrenici je to posebno pokazao.
Kako ocjenjujete aktuelnu situaciju u BiH? Za predsjedavajućeg Predsjedništva dr.Ivanića, stanje je, recimo, vrlo ozbiljno?
Stanje u BiH je još od rata vrlo ozbiljno i to nije nikakva novost. BiH je uvijek s nekom povišenom temperaturom. To stvaraju neki političari, jer se bore za što više vlasti svoje stranke, naravno, uvijek to umotavajući u nacionale interese. Mnogi ljudi nisu svjesni, kada im političari govore o njihovoj ugroženosti, da zapravo govore samo o vlasti. Ponovo treba reći da ovakovo uređenje BiH s dva entiteta nije normalno, nije pravedno, nije funkcionalno i preskupo je. Trebalo bi naći rješenje, nešto kao napr. Švicarska i da budu ostvarena pojedinačna i nacionalna prava. Treba dodati da nekima odgovara ovakovo nesređeno stanje, jer se može lakše mutiti. Država i postoji za to da uvede što više reda u sav javni život.
Crkva je općenito protiv dioba
Da li Vi u odnosima SDA i HDZ-ea prepoznajete neki zajednički imenitelj, šta je ono najopasnije što ih razdvaja?
To trebate pitati njih. HDZ BiH i SDA su najveće stranke ovih naroda i na vlasti su gotovo cijelo vrijeme od demokratskih promjena. Stoga je i njihova odgovornost najveća, i svi uspjesi ali i neuspjesi su njihovi. One se osjećaju i dobrim dijelom jesu zaštitnici svojih naroda i pokušavaju to i u praksi ostvariti. Šteta je da nisu riješili napr. Mostar, čiji slučaj godinama opterećuje Federaciju a i odnose Hrvata i Bošnjaka. Oni imaju temeljnu razliku jer HDZ BiH bi želio ostvariti „federalnu jedinicu“, a SDA je protiv i želio bi ostvariti što više države na teritoriju cijele BiH.
U Katoličkoj crkvi BiH godinama se već upozorava, najčešće općenito, na brojne probleme u ovoj državi, ali tek se odnedavno uprlo prstom na inicijativu stvaranja još jednog entiteta u državi, kao vrlo opasnu za opstanak države. Zašto se toliko dugo čekalo?
Crkva je po naravi stvari sporija. Treba jasno kazati, da je praktično jedino Katolička Crkva iskreno za cijelu BiH. No, nije uloga vjerskih zajednica da daju konkretna rješenja, iako je na razna insistiranja Crkva izišla s time. Ključna razlika između vjerskih zajednica i stranaka jest u tome što vjerske zajednice gledaju ljude, a stranke prvenstveno svoju vlast. Crkva smatra da se treba brinuti i ona i vlast za sve ljude na svemu teritoriju a stranke uglavnom smatraju da se trebaju brinuti za one koji su pod njihovom vlašću. Stoga je Crkva općenito protiv dioba, jer ona ima pridjev katolički, a to znači sveopći.
Molim komentar teze prof. Slave Kukića (biskupi su se prepali jer bi time bio žrtvovan dobar dio njihove pastve). Kako Vi gledate na posljednje istupe katoličkih poglavara, pa i kardinala Puljića, koji očito pokazuju da se Čović oteo od svakoga? Da li je Čović danas najuticajniji među Hrvatima u BiH?
Ne bi bilo korektno interpretirati odnose crkvenih poglavara u BiH i hrvatskog člana Predsjedništva Dragana Čovića. Ali da ne bi ispalo da se bojim svoga mišljenja reći ću samo neku šturu opasku. Gospodin Čović je izabrani član Predsjedništva BiH, najvišeg tijela BiH, te je stoga legitimni predstavnik Hrvata. Ali kod političara je najvažnija funkcija predsjednika stranke. Šefovi stranaka generalno su kao kraljevi i oni odlučuju o ministrima i drugim dužnosnicima, o velikim državnim firmama, o proračunu itd. Svaka stranka je osnovana radi osvajanja vlasti i želi uzeti „barem 100% vlasti” i ako ne uzme smatra to neuspjehom. No, ono što jest šteta, to je da se Crkva i HDZ ne mogu dogovoriti oko nekih temeljnih pitanja o BiH i bh. Hrvatima. Po mom sudu je razlog za to ono što smo već rekli: stranke gledaju kako će imati što više vlasti, a Crkva gleda na ljude bez obzira na vlast. Bilo je više sastanaka na tu temu u proširenom sastavu, ali se nije došlo do zajedničkog stava.
Dakle, rješenje treba tražiti u paketu reformi za cijelu BiH i pritom se voditi načelima ravnomjerne zastupljenosti, pariteta u odlučivanju i ravnopravnosti svih naroda. Da ne dijelim lekcije, ali mislim da trebaju pregovarati Crkva i politika oko ključnih tema, naravno, uvažavajući svačije specifičnosti i kompetencije.
Više sam učinio od deset raspudića
Da li Hrvati danas imaju razloga za nezadovoljstvo onim što im pripada po nacionalnoj osnovi?
Ja vam nisam pravi uzorak. Ja sam rekao da je meni lijepo živjeti u Sarajevu, pa je Nino Raspudić to protumačio kako sam ja bešćutan i ne brinem se kako je drugima. A da budem osoban i direktan, više sam učinio za ljude ne samo u Sarajevu, nego deset raspudića i njemu sličnih. Gledajući s pozicija vlasti, pa, ne treba objašnjavati i dokazivati da Hrvati u Sarajevu ne mogu imati značajni udio u vlasti pošto je u pitanju brojnost. Ružno je kako neki ideolozi i političari govore o „sarajevskim Hrvatima“ kao nešto pogubnom. Prvo je netočno govoriti o „sarajevskim Hrvatima“. Pa tko su to? Kardinal koji je rođen, provincijal rođen u Novom Travniku, većina profesora došla iz različitih mjesta. Često ispadne da su Hrvatima najveći krivci za sve nevolje „sarajevski Hrvati“. Pa za BiH smo već rekli. Ako ćemo govoriti kroz prizmu vlasti, onda bi trebalo promijeniti cijeli ustroj BiH, jer s dva entiteta ne može dobro funkcionirati, to i ptice na grani znaju. Naravno da treba mijenjati izborni zakon, jer ne trebaju drugima birati njihove predstavnike. No, ako hoće hrvatska politika nešto ozbiljnije mijenjati, neka promijeni ustroj cijele BiH, a ne samo Federacije, ali dosad to nije pokazivala. Ako će treći entitet poboljšati situaciju Hrvata, odnose s drugima, i osigurati pravedniju, funkcionalniju i jeftiniju državu, onda dižem obje ruke. No, ne može biti treći entitet samo u Federaciji, nego u cijeloj BiH. Treba demaskirati još jednu tezu, da će se treći entitet brinuti za Hrvate izvan njega. Pa ne brine se ni brat za brata. Koliko se sad hrvatska vlast iz Federacije brine za Hrvate u RS? Ljetošnja podjela sredstava Vijeća ministara od oko 750.000 KM o kojima su odlučivali hrvatski predstavnici je pokazala „brigu“. Dato je u Hercegovinu 85%, a u Bosnu 15%. Da stvar bude jasnija, u Hercegovini je oko 220.000 Hrvata, a u Bosni oko 320.000 Hrvata. Slično se dijele sredstva i iz federalne vlade. Nažalost, vlast daje onima koji su na teritoriju gdje oni imaju vlast. To je ta „briga“!!! Takav je odnos i prema Napretku. Napredak govori s pokrićem. Napredak je u 2015. priredio 586 manifestacija i hrvatska vlast dadne za pet podružnica po 1.000 KM i Središnjici 1.000 KM, što Središnjica nije htjela primiti. To je vrijeđanje i ponižavanje rada, kriterija, ljudskosti. Njih ne zanimaju rezultati, nego samo vlast. Uzmite da je 586 manifestacija po 1.000 KM, to je 586.000 KM. I onda vam daju 6.000 KM. I, što je još važno napomenuti, proračunska sredstva nisu privatna sredstava, nego svih građana, jer svi građani pune proračun. I na ovo ne bi smio nitko šutjeti, ni dužnosnici niti sva javnost jer bez temeljne pravde nema mira. Ovdje se vidi kako Hrvati nisu ravnopravni unutar sebe.
Postoji teza po kojoj Bošnjacima, Hrvatima, Srbima najviše zla nanose njihovi lideri. Postoji li čovjek koji bi danas mogao ujediniti ovu lijepu i, tvrdim, zbog njenih gospodara, nesretnu zemlju?
Ovdje ne može biti jedan čovjek koji će odlučivati nego „tri čovjeka“. Bilo bi dobro kad bi se „tri čovjeka“ dogovorili za dobro svojih naroda i svih ljudi. Dok god se ne shvati da se ne može vlastita sreća graditi na tuđoj nesreći i dok se ne shvati da vlast nije samo za sebe i svoju stranku nego za svoj narod i za sve narode BiH, neće biti pravog napretka, niti optimizma niti pomirenja. Može biti opasno prizivanje jednog Vođe, jer znamo iz povijesti kako je to često donosilo velike nesreće. Svaki izbori su prilika da se neke stvari mijenjaju.
Rješenje je samo u dijalogu unutar vlastitog naroda, u kompromisu i dogovoru s predstavnicima drugih naroda. Demokracija možda nije najefikasniji i najbrži politički mehanizam, ali je sigurno najpošteniji i treba joj dati i dalje priliku. Naši se političari, stoga, trebaju dogovoriti oko pet ili deset ključnih političkih, ekonomskih i socijalnih ciljeva koje treba ispuniti u narednih deset godina i postupno raditi na njima neovisno o smjenama vlasti. Jednostavno, BiH je potrebna vizija i strategija oko nekoliko konkretnih problema koji muče svakoga od nas iz dana u dan.
Upravo dok pišem, kolegica ulazi u redakciju i kaže da je u banci vidjela tri reda, puna mladih ljudi do 25 godina, koji plaćaju priznanicu za šengensklu vizu?
Uvijek su se ljudi selili i selit će se do kraja svijete pa i radi radnog mjesta. Ali ono što je vrlo dramatično i nova pojava jeste da se sele i neki koji imaju posao. Takvima dakle nije posao razlog, nego očito malodušnost, svađe nekih političara i stvorena besperspektivnost. No, ja i dalje mislim da se u BiH može solidno živijeti. Treba reći da je uz ugašena radna mjesta i propale tvornice iz bivšeg sustava, također stvoreno tisuće novih firmi i tisuće novih radnih mjesta. Pozivam mlade da se bore za nova radna mjesta, jer nema lakog života ni u Austriji ni u Irskoj.
Uprkos brojnim apelima, Posavina je prepuštena samoći.Koliko je Napredak tamo prisutan?
Napredak je itekako prisutan u Posavini i svim se našim malim sredstvima trudimo za Posavinu. Uz bezbroj muka, privedena je kraju obnova Napretkovog doma u Derventi, a otvorena kuća u Garevcu/ Modriči radi solidno.Uz sve ostalo donijela je prošle godine i oko 20 tona jabuka. Radimo i na vraćanju doma u Bosanskom Brodu, a u Odažku, Brčkom Napredak radi vrlo dobro.
Unatoč poteškoća, ne treba biti pesimista. Treba se raditi, truditi i vjernici se trebaju moliti Bogu, pa će biti bolje. Nije lako stvoriti dobru i malu firmu, ali ima i sada, kao što smo rekli, puno uspješnih firmi i pojedinaca. Pogledajte Kreševo, Široki Brijeg, Bijeljinu, Srebrenik itd., u kojima je više zgrada i firmi napravljeno od ovog posljednjeg rata nego od 1945. godine do 1990. HKD Napredak će uskoro podijeliti nove stipendije i nadamo se da će među njima biti uspješnih i poduzetnih stručnjaka, znanstvenika i umjetnika. Ipak se BiH brže obnavlja nego mnoge druge zemlje. Daleko smo od Švicarske ali bolje živimo nego neke zemlje na jugoistoku Evorpe. Dajmo svi svoj obol napredovanju ove zemlje. S dugim iskustvom života u inozemstvu, ponovit ću da je svagdje život proza, a samo u BiH je poezija. I dodati moto iz Šantićeve pjesme s naše posljednje skupštine: Ostajte ovdje!
