Britanski povjesničar i profesor sa sveučilišta Kingston u Londonu Marko Attila Hoare optužio je glavnog analitičara i vanjskog savjetnika predsjednika Ive Josipovića dr. Dejana Jovića za podržavanje ekstremno “antihrvatskih, antibosanskih i velikosrpskih teza” koje je u svojoj knjizi “Humanitarno razaranje Jugoslavije” iznio David Gibbs.
– Da je Jović samo znanstvenik koji iznosi svoje osobno mišljenje, ne bi bilo bitno što njegov rad rehabilitira Miloševića i JNA. Ne bi bilo bitno što se u njegovom radu hvali propagandni pamflet bez znanstvene vrijednosti, što podržava teritorijalni raspad Hrvatske i negira genocid u Srebrenici, jer kao znanstvenik ima pravo slobodno izražavati svoje stajalište. No, opasno je i za Hrvatsku i za BiH da netko s takvim stajalištima i lošom analitičkom procjenom zauzima mjesto glavnog analitičara predsjednika Josipovića – napisao je Hoare u opsežnom osvrtu na Jovićeve tekstove.
“Velikosrpski propagandni pamflet”
Jović je u dva navrata pisao o knjizi Davida Gibbsa, prvi put je u lipnju 2013. godine napisao prikaz knjige u časopisu “Politička misao”, a potom je svoje stavove objašnjavao u tekstu na portalu Autograf, koji je prenio i portal Večernjeg lista. Nakon objave teksta u Političkoj misli, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) zajedno s brojnim organizacijama iz BiH i dijaspore uputio je otvoreno pismo Uredu predsjednika Josipovića u kojem ga upozoravaju da je Jović napisao “potpuno nekritičku recenziju knjige ‘Humanitarno razaranje Jugoslavije’, autora dr. Davida Gibbsa” u kojoj “ne samo da otvoreno negira genocid u Srebrenici nego genocid opravdava tobožnjom odmazdom imaginarnih prije počinjenih zločina te tvrdi da je legalna i međunarodno priznata vlada Republike BiH granatirala vlastite građane u opsjednutom Sarajevu“.
Hoare u svojem odgovoru (kojega možete u cijelosti pročitati kao dokument na kraju teksta) na Jovićev tekst objavljen na Autografu i u Večernjem listu piše da je Gibbsova knjiga “velikosrpski propagandni pamflet bez stručne vrijednosti” koju Jović “hvali i ne daje joj nikakvu suštinsku kritiku”. Britanski povjesničar iznosi kako Gibbs u svojoj knjizi “umanjuje krivnju i zločine Miloševićeva i Karadžićeva režima te JNA, preuveličava krivnju i zločine Hrvata i Bošnjaka te traži krivnju zapada za raspad Jugoslavije i rat.
Sporna mu je operacija Oluja
U 12 točaka opširno opisuje kako je Gibbs u knjizi napisao da “moderna Hrvatska ima bitne povijesne poveznice s Pavelićevom marionetskom državom”, da je Franjo Tuđman “preporučivao genocidno nasilje protiv Židova“, kako Hrvatska i Slovenijanisu od Srbije doživjele nikakvo ugnjetavanje prije proglašenja nezavisnosti pa nisu imale temelja za odcjepljenje od Jugoslavije, da je rat u Hrvatskoj imao “svoj začetak u buđenju nacionalističkih snaga tijekom kampanje 1990. godine nakon koje je HDZ došao na vlast”.
Među kontroverzne Gibbsove teze Hoare navodi i onu da je “Njemačka stajala iza neovisnosti Hrvatske i rata 1991. godine” jer je igrala ključnu ulogu u “poticanju Slovenije i Hrvatske na odcjepljenje i potajno im je osiguravala stranu potporu u tim naporima”. Britanski povjesničar tvrdi kako Gibbs nije imao dokaza kojim bi potvrdio tu tezu o njemačkom poticanju Hrvatske i Slovenije na odcjepljenje. Hoare navodi i kako Gibbs u svojoj knjizi osuđuje Europsku zajednicu zbog priznanja “Hrvatske u njezinim granicama, dok u isto vrijeme nisu priznavali Srpskoj Krajini pravo na odcjepljenje od Hrvatske” i pita se “zašto takvi dvostruki standardi”.
Prema britanskom povjesničaru, sporne su i Gibbsove teze da je “operacija Olujavjerojatno najveći pojedinačni slučaj etničkog istjerivanja u cijelom ratu”, njegove tvrdnje o preuveličavanju i senzacionalističkom izvještavanju zapadnih medija o srpskim zločinima u kojem su srpski kampovi prikazivani kao “kampovi za istrebljenje” usporedivi s Auschwitzom“, optužbe da su bosanske vojne snage same raketirale stanovništvo u opkoljenom Sarajevu kako bi za to mogli okriviti Srbe i tvrdnja da su muslimani i Hrvati izazvali rat za podjelu BiH, dok su Srbi htjeli mir.
“Jović je hvalio Miloševića kao borca za državnost Jugoslavije”
– Eto, to su teze Davida Gibbsa koje je Jović odlučio hvaliti u dva teksta – piše Hoare. No, njega ne iznenađuje činjenica da predsjednikov analitičar “hvali Gibbsove ekstremno antihrvatske, antibosanske te velikosrpske teze” s obzirom na to da je Jović u svojoj knjizi o raspadu Jugoslavije “Jugoslavija – država koja je odumrla: Uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije (1974-1990)” već otkrio da je 90-ih godina gajio simpatije prema Slobodanu Miloševiću i JNA”.
– Jović je hvalio Miloševića kao borca za državnost Jugoslavije i njezino jedinstvo te branitelja Titova naslijeđa, žalio što JNA nije spriječila ponovno naoružavanje Hrvatske 1991. godine te oslobodio krivnje Miloševića i JNA kao poticatelje rata i masovnih ubojstava – kaže Hoare. Navodi i citate iz Jovićeve knjige u kojima predsjednikov savjetnik “uspoređuje Vaclava Havela i Slobodana Miloševića”, “žali zbog nesposobnosti JNA za zaustavljanje hrvatskog naoružavanja”, opisuje Miloševića kao “jugoslavenskog nacionalista koji nikada nije postao i srpski nacionalist”, četnike smatra “snažnim projugoslavenskim pokretom otpora”, ističe Miloševićevu odanost Titovoj ostavštini, njegovu želju da vrati “jedinstvo Jugoslavije” i obuzda srpski nacionalizam. Uz to, Hoare Joviću prigovara i tezu da je Milošević bio “istinski iznenađen” raspadom Jugoslavije i ratom te da je rat u Jugoslaviji bio izraz “slabe, neefikasne države” i “privatnog nasilja”.
“Nepotrebno preuveličavanje je zločin u Srebrenici nazvati genocidom”
Hoare piše da je Jović u tekstu objavljenom na portalu Autograf i na portalu Večernjeg lista netočnim informacijama napao njega osobno kako bi pokušao “skrenuti pažnju” s bitnog pitanja, a to je “njegovo nekritičko podržavanje Gibbsove knjige koja služi kao velikosrpski propagandni pamflet te u kojoj se negira genocid u Srebrenici”. Kao neistinitu odbacuje i Jovićevu tezu da je “Gibbs u potpunosti opovrgnuo optužbe o poricanju genocida”.
“Ubojstvo osam tisuća ljudi je strašan zločin, ali nazivati ga genocidom nepotrebno je preuveličavanje razmjera tog zločina”, navodi Hoare citat iz Gibbsove knjige iz kojeg zaključuje kako je poricanja genocida bilo u tom djelu te dodaje i citat iz knjige u kojoj stoji da je “izvorište masakra u Srebrenici bila serija muslimanskih napada koji su počeli u proljeće 1995. godine” i da su ti napadi “izazvali srpsku represiju, što je pridonijelo padu sigurnosne zone”.
“Genocid su izmislili ratni huškači da bi opravdali vojnu intervenciju”
Činjenicama da se još uvijek vodi sudski spor protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića na Haškom sudu za genocid i izvan područja Srebrenice te da je njemački sud 1997. godine za genocid u Doboju osudio bosanskog Srbina Nikolu Jorgića, a presudu je potvrdio i Europski sud za ljudska prava, Hoare pobija Jovićevu tvrdnju da su sudovi presudili da u Bosni i Hercegovini nije bilo genocida (osim u Srebrenici).
– Plan ljudi kao što su Jović i Gibbs jest osigurati da pravi ratni huškači, tirani kao što je Slobodan Milošević i Bashar al-Assad, imaju mogućnost slobodno počinjati svoje ratove bez straha od zapadne vojne intervencije ili čak ozbiljne osude zapadnih medija – piše Hoare na Jovićevu tezu da su “genocid izmislili ratni huškači da bi opravdali vojnu intervenciju dok ljudi koji negiraju genocid zapravo pokušavaju zaštititi mir”.
Britanski povjesničar odbacuje i Jovićev navod da je za opravdavanje rata u Iraku koristio metaforu Hitlera (za Saddama Husseina), “iako ja nikada nisam koristio metaforu Hitlera za opisivanje Saddama Husseina, nego sam u lipnju 2013. godine na stranicama Guardiana Irački rat opisao kao ‘loše vođenu avanturu'”. Hoare se brani i od Jovićeve teze da je zagovarao “daljnje intervencije kao rješenje novih problema u Siriji, pa možda poslije u Iranu, pa tko zna gdje preksutra” te navodi da je u travnju 2012. godine na svom blogu “jasno osudio ideju o američkom ili izraelskom napadu na Iran“.
“Kritike protiv njega su politički, a ne akademski motivirane”
Odbacuje i Jovićev navod da su oni koji ga napadaju “već mnoge druge, uključujućiWashington Times, The Guardian i neke ugledne druge pojedince i medije proglasili ‘poricateljima genocida'” te tvrdi da nikada Washington Post ili Guardian nije optužio za poricanje genocida, kao što odbacuje i tezu da je još uvijek u “Društvu Henry Jackson” iz kojeg je izašao 2012. godine i “otada jasno osuđuje njihove stavove”.
– Jović je u jednoj stvari u pravu: kritike protiv njega su politički, a ne akademski motivirane – priznaje Hoare na kraju svoga teksta u kojem zaključuje da je opasno za Hrvatsku i BiH što je čovjek s takvim stajalištima na mjestu glavnog analitičara i vanjskog savjetnika predsjednika Ive Josipovića.
Izvor: Večernji list
