“Preko nas doživljavaju svijet. Jedna gospođa već pet godina nije uopće izašla iz kuće. Pa kada dođem k njoj, prvo popijemo kavu i prepričam joj što se događa u gradu, koji se dućan ili lokal zatvorio, kako se grad počeo ukrašavati za blagdane… Sve je zanima. Puno joj znači naš razgovor.”
Tako u izjavi za Večernji list rekla 56-godišnja Irena Duk, Caritasova volonterka koja sudjeluje u projektu karitativne skrbi za starije, nemoćne i bolesne osobe u njihovoj kući.
Ona, na čisto volonterskoj osnovi, spomenutoj gospođi priprema topli obrok, čisti i posprema kuću, obavlja manje kućanske popravke, pomaže oko higijene, nabavke lijekova i svega ostaloga po potrebi. Jedna je od deset volontera koji se brinu o stotinjak korisnika. U Caritasu volontira pet godina.
Slavko Pus cijeli život, kaže, volontira. Uvijek je bio spreman pomoći onima kojima je potrebno.
“Na selu je bilo sveto pismo pomagati starijima. Istina je da treba imati strpljenja, jer su starije osobe naviknute na svoj ritam koji se ne smije remetiti. Ali, njihov pogled i sreća kada dođemo neprocjenjivi su”, poručio je 47-godišnji Slavko.
Početkom studenog su, primjerice, Irena i Slavko uredili stan dvoje umirovljenika na Trešnjevci. Gletali su i obojili zidove u stanu koji nije okrečen više od 18 godina, popravili slavine, brave na prozorima i vratima…
“Projekt je pokrenut prije 15 godina i sretni smo što možemo našim starijim sugrađanima olakšati život. Lani smo odradili 9130 radnih sati i imali 3431 izlazak na teren”, istaknula je, govoreći za Večernji list, voditeljica Caritasova projekta Suzana Klarić.
