Internetsko izdanje časopisa Novi Plamen, objavilo je popis 16.101 zatočenika Golog otoka koji su u ovaj zloglasni logor dospjeli kao informbirovci.
Osim tih osnovnih podataka informbirovaca koji su prošli kroz ovaj zloglasni politički logor bivše države, na dokumentu koji je sastavila “Uprava državne bezbednosti” zabilježen je datum hapšenja odnosno puštanja svakog evidentiranog zatvorenika, piše Novi list.
Novi Plamen napominje da je čak 413 zatočenika ubijeno, ili su pak počinili samoubojstvo, a najčešće su zatvarani bili Srbi (44 posto), potom Crnogorci (21,5 posto), tek onda Hrvati (16 posto).
Uočljivo je iz opisa također to da je jedan dio informbirovaca puštan tek 1959. godine, dakle tri godine nakon što su ponovo zatopljeni odnosi između Jugoslavije i SSSR-a.
Prema svemu sudeći, ovaj dokument je autentičan; dolazi iz Državnog arhiva Hrvatske, a na stranici noviplamen.net naznačeno je da se radi o eksluzivno objavljenom popisu.
U udruzi Goli otok “Ante Zemljar” doznajemo da oni već četiri, pet godina imaju jedan sličan popis s oko 16 tisuća informbirovaca koji također dolazi iz hrvatskog Državnog arhiva. Međutim, njihov popis je ručno prepisan, dok noviplamen.net objavljuje faksimile, kako se čini, izvorne dokumentacije UDBA-e.
Pavao Ravlić, predsjednik udruge “Ante Zemljar”, stoga kaže da će u udruzi ovih dana uspoređivati ova dva dokumenta koja svakako dobro svjedoče o razmjerima sukoba Komunističkog Informacionog Biroa i Komunističke Partije Jugoslavije, to jest opasno razmimoilaženja ondašnjeg SSSR-a i FNRJ-a, što je dovelo do otvaranja logora Goli otok.
Popis imena i prezimena zatočenika sa Golog otoka možete pšročitati OVDJE
Umirovljeni general nekadašnje Jugoslavenske narodne armije i bivši šef tajne policije Jovo Kapičić ocijenio je početkom prošle godine da je zloglasni komunistički zatvor na Golom otoku bio “uspješna stvar”.
“Mislim da je to bila uspješna stvar i tako je to i primljeno. To je jedina činjenica”, rekao je Kapičić agenciji Anadolija, niječući optužbe i tvrdnje da su na Golom otoku počinjeni masovni zločini.
“Goli otok je prikazivan kao srednjovjekovno mučilište, da su tamo bili strojevi i aparati za mučenje. Znate tko je njih liječio? Oni koji su liječili Politbiro Jugoslavije i Tita. Imali su više hrane i uvjeta nego bolesnici u tadašnjim bolnicama. Nismo htjeli da ih uništimo, samo da ih sklonimo jer su velikim dijelom postali peta kolona koja je čekala Ruse”, objasnio je Kapičić.
