Zdenko Dominović je i predsjednik podružnice Novi Travnik HSP-a BiH i ratni zapovjednik HOS-a i obrane Novoga Travnika. Oženjen je i otac je troje djece te istaknuti sportski djelatnik s više sportskih priznanja.
U intervjuu za Dnevni list, Dominović govori o problemima općine Novi Travnik, o nizu pogrešnih odluka Općinskog vijeća te o položaju Hrvata u ovoj općini.
Kako ocjenjujete rad Općinskoga vijeća Novi Travnik?
-Po mome mišljenju, novi saziv Općinskoga vijeća na čijem je čelu Slavko Marin iz HDZ-a BiH uz pomoć načelnika općine Refika Lende iz SDA u posljednjoj godini je donio nekoliko odluka koje su štetne za sve građane Novoga Travnika, a neke odluke su na rubu zakonitosti. Poglavito mislim na izgradnju poslovno-industrijske zone Neobarje koja zahvaća teritorij sela Bučići i Stojkovići.
Možete li nam pojasniti o čemu se tu radi?
– 1959. godine bivša država oduzima, vrši eksproprijaciju, zemljište od privatnih osoba u svrhu izgradnje zračne luke za vojne i civilne potrebe. Za to zemljište daje vrijednost petogodišnjega uroda, a ujedno je to bio i rok izgradnje zračne luke Bučići – Stojkovići. 1977. godine 45 vlasnika traži povrat zemljišta iz razloga što zračna luka nije izgrađena, a država je iz tog razloga uzela zemljište.
Tadašnje tajništvo za poslove općinske uprave Skupštine općine Novi Travnik temeljem tada važećih zakona donosi rješenje kojim odbija zahtjev vlasnika za deeksproprijaciju uz obrazloženje da je zračna luka u funkciji sa svim pratećim objektima. 1981. godine Općina Novi Travnik na upravljanje cjelokupan projekt zračne luke prepušta UPI-ju Sarajevo OOUR PD “Vlašić”. 2004. godine nekoliko vlasnika ponovno podnosi zahtjev za deeksproprijaciju svoga zemljišta. U zapisniku od 21. travnja 2004. godine koji su sastavile općinske službe zastupnik PD-a “Vlašić” Travnik Ramo Prcanović kao direktor izjavljuje: “Namjenski koristimo zračnu luku u poljoprivrednu obradu i između ostaloga i predmetno zemljište na kojem je uglavnom sijan silažni kukuruz jer ja se nalazim u tom poduzeću od 1981. godine, što znači da se PD “Vlašić” nalazi u mirnom posjedu ovih nekretnina. Dalje izjavljujem da se protivim deeksproprijaciji jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti za to”.
Upozoravajući na ove činjenice na sjednici Općinskoga vijeća sam im rekao da je to jedina zračna luka na svijetu na kojoj se uzgajao silažni kukuruz. Vlasnici zemljišta koji su pokrenuli sporove 2004. godine sporove dobivaju od općinskoga, županijskog do Vrhovnoga suda FBiH čime praktično sud poništava projekt zračne luke u cijelosti. U obrazloženju tih sudskih presuda koje su pravosnažne, Sud FBiH izdaje nalog da se stanje vrati od prije 1959. godine tj. da se pravim vlasnicima vrati zemlja u gruntu 1/1. U ovim presudama se točno obrazlaže da zračna luka nikada nije ni započela s gradnjom.
Koje su bile Vaše aktivnosti u Općinskome vijeću u vezi s ovim slučajem?
– Na temelju svih tih rješenja ja kao zastupnik u Općinskome vijeću u ime HSP-a BiH sam iznio prijedlog da se bivši vlasnici obeštete kako bi se ispravila nepravda za svu otetu zemlju. Prijedlog ispred HSP-a BiH nije prošao jer je općinska većina na čelu s HDZ-om BiH i SDA ovaj prijedlog odbila s objašnjenjem da je to zemljište u općinskome vlasništvu. I pored svih mojih upozorenja oni su nastavili s prodajom spornoga zemljišta po cijeni od 3,5 KM po metru četvornom iako je prava vrijednost zemljišta ne manja od 20 KM po metru četvornom. Stvarnim vlasnicima zemljišta ne preostaje ništa drugo nego da se putem suda izbore za svoje kao što su to učinili i vlasnici koji su dobili svoju zemlju natrag. Moram napomenuti da je sporno zemljište u 98 posto vlasništvu Hrvata. Moja procjena je da bi općinu Novi Travnik to moglo koštati između 10 i 12 milijuna KM i to bez troškova suda.
Ima li još nekih konkretnih odluka koje su na štetu građana Novoga Travnika?
– Kako da ne. Samo u posljednjoj godini građani Novog Travnika su na svojoj koži osjetili val poskupljenja: vode za 33 posto, komunalnih usluga za 16,50 posto, uvedena je i komunalna naknada za sva kućanstva na cjelokupnom teritoriju Novog Travnika, a stavljeni su i privatni vodovodi pod kontrolu s obrazloženjem da će se općinske službe bolje skrbiti za održavanje, naravno, uz određenu novčanu naknadu. Određene nepravilnosti su evidentne i kod dodjele zemljišta slobodnom pogodbom bez javnoga natječaja, a zemljište se daje uglavnom kadrovima vladajućih stranaka.
Kakav je Vaš odnos s načelnikom gospodinom Refikom Lendom?
– Načelnik je general Armije BiH, a ja sam bio zapovjednik postrojbe HOS-a koja je imala ključnu ulogu u obrani Novoga Travnika. Nažalost, moram kazati da skoro na svakoj sjednici Vijeća dođe do tenzija između nas dvojice. Nerijetko i na nacionalnoj osnovi. Smatram da je na djelu reketarenje hrvatskog naroda koje se iskazuje najviše kroz proračun Novoga Travnika. Ogroman dio toga proračuna je usmjeren na područja s isključivo bošnjačkom većinom. Po popisu iz 1991. godine Hrvati su bili najbrojniji narod u Novome Travniku, a u državnim institucijama u sadašnjem stanju nas nema više od 25 posto, što sam ja kroz vijećnička pitanja i dokazao. Indikativno je da u Šumariji Novi Travnik radi samo 12 posto Hrvata, a u bivšem gigantu BNT “Bratstvo” od 3500 Hrvata bivših zaposlenika nema niti jednoga jedinoga koji se vratio na svoje radno mjesto, a nije puno bolja situacija niti u drugim institucijama. Kroz vijećnički mandat HSP-a BiH ukazujem na to, rekao bih ponižavajuće stanje u kojem se nalaze Hrvati.
Što bi bilo rješenje problema u Novome Travniku?
– Teško da će doći do pozitivnoga pomaka sve dok ovi na pozicijama ne budu kažnjeni. Svih ovih 20 godina nisu osjetili nimalo štete za svoje loše postupke pa sam po tom pitanju pomalo i pesimist.
Izvor: Dnevni list
