Gospel je glazbeni žanr u kojem uživaju brojni znalci dobre glazbe i prekrasnih glasova, a Hrvatska se može pohvaliti profesionalnim sastavom koji već više od jedanaest godina njeguje taj glazbeni pravac. Sastav „The Messengers“ osnovao je Matija Škvorc, kroz godine su se izmjenjivale brojne postave, a neki članovi završili su i u profesionalnim glazbenim vodama. I dok je sastav ovoga ljeta „osvježio“ svoje ruho, njegov voditelj ekskluzivno za ZGExpress.net najavljuje brojne nove nastupe te govori o radu i naporima koji su Messengerse doveli u vrh toga glazbenog žanra na ovim prostorima te stvorili pravu poslasticu za ljubitelje gospel glazbe.
Voditelj ste najprofesionalnijeg hrvatskog gospel sastava. Tko su „The Messengers“?
– Messengersi su vrlo zanimljiva i vesela trupa koja se kroz kvalitetu ali i zabavu, bavi vrlo kreativnim radom i jednim od najljepših glazbenih žanrova. Zanimljivo je da većina članova Messengersa nije pozavršavala glazbene akademije, barem ne još, i ne bavi se glazbom kao profesijom, nego studira ili radi u raznim djelatnostima koje nemaju doticaja sa glazbom. S druge strane, svi su redom vrlo talentirani mladi ljudi koji i svojim entuzijazmom donose dobro ozračje u ovaj sastav, a neki su i pjevanjem u sastavu dobili motivaciju da odu u profesionalne vode.
Kroz rad vašeg ansambla prošli su mnogi pjevači, od kojih su mnogi tu započeli profesionalnu karijeru. Koliko dajete naglasak na samu izvedbu, a koliko na edukaciju i usavršavanje?
– Mislim da jedno bez drugog i ne može funkcionirati dugoročno i kvalitetno. Svaki nastup proizlazi iz dobre pripreme koja se onda i sama svrstava u educiranje i usavršavanje svakog pojedinca, a naknadno možda i pronalaženje onoga čime bi se htjeli baviti. Ponosan sam na svakog člana, bivšeg ili sadašnjeg, jer je svatko od njih mnogo pridonio izgrađivanju sastava koji traje već više od 11 godina. Bez njih to i ne bi potrajalo toliko dugo, a opet , i oni koji zbog raznih drugih životnih ili profesionalnih prioriteta odu iz ovog gospel sastava, rado mu se vraćaju i potpomažu na raznim događanjima ili koncertima te samim time daju do znanja da im je s nama bilo lijepo i kreativno.
Iza sebe imate više od 11 godina nastupa. Koliko ste se u tom razdoblju promijenili?
– Mijenjao se ponajviše naš sastav. Znalo nas je u nekim trenutcima biti samo šestero pa do današnjih 11. Međutim, duh se nije promijenio. Još smo uvijek mladi i spremni na zezanciju i radost koju pokušavamo primjenjivati i na našim nastupima.
Jeste li strog voditelj ansambla i što vam je najvažnije u radu i nastupima?
– Mislim da sam davno prestao biti strog, još tamo negdje na samom početku. Ponekad bih volio lupiti šakom od stol i pokazati veliki autoritet, međutim ovaj ansambl funkcionira na prijateljskoj bazi, a na svoje se prijatelje tako puno teže i naljutim. Treba nekad znati podvući crtu u bitnim odlukama, pa opet, kako se i svi ostali članovi uključuju u rad ansambla, tako se ja više mogu baviti glazbenim i interpretacijskim dijelom.
Messengersi su okrenuli novu stranicu u radu. Što je sve novo?
– Mnogo toga, imamo novu web stranicu, vizuale i YouTube kanal. Obnovili smo i Facebook stranicu pa pozivamo sve zainteresirane da škicnu kada im vrijeme to dopusti. Malo smo se i proširili. Ne u kilama, nego brojčano pa nas je sada 11 pjevača i jedan udaraljkaš.
Kako vidite gospel u Hrvatskoj?
– Gospel je glazba koja je zahtjevna koliko i lijepa. Ne samo u Hrvatskoj, već i svugdje u svijetu, svi koji se njome bave znaju koliko treba truda i vremena da se takva glazba napravi kvalitetno, i zato se možda mnogi i ne odlučuju baviti njome. U Hrvatskoj postoji nekoliko zborova ili ansambala koji u svom repertoaru između ostalog pjevaju i gospel, ali od onih koji su ipak malo dublje zavirili u taj žanr mogao bih nabrojati samo dva – zbor Izvor i sastav Acapella Benjamin. Kako i oni nas, tako i mi pratimo i podržavamo njihov rad jer je kvalitetan i samim time dostojan ovakve glazbe. Pokušavamo raznim obradama i izborom repertoara doprijeti i do ostalih, bez obzira što je ova vrsta glazbe namijenjena određenoj publici.
Nije tajna da ste kao akademski obrazovani glazbenik i profesionalni sudionik u brojnim velikim mjuziklima u Kazalištu Komedija i nezavisnim produkcijama morali godinama istovremeno raditi na benzinskoj postaji da biste imali od čega živjeti. Kako ste izdržali i je li to nužno zlo za bavljenje kulturom u našoj zemlji?
– Kada nešto voliš i imaš ispravan cilj pred sobom, onda mnogo puta zanemariš napor i put kojim si došao do određenog cilja. Ja sam nekako uvijek bio buntovnik prepun pozitivnog inata koji je svima koji nisu vjerovali htio dokazati da se (koliko god to bilo teže nego možda negdje vani) i kod nas u Hrvatskoj može uspjeti. Što ljudima znači uspjeh, oni sami određuju prema svojim afinitetima i vrijednostima, ali ako se dovoljno cijeniš i smatraš da imaš što reći na određenom području, svakako ne smiješ odustati od svojih snova.
Postali ste stalni član Komedije. Što to za vas znači?
– Nakon deset različitih poslova pa onda 12 i pol godina rada na benzinskoj postaji i paralelnog školovanja, mogu samo reći da sam ostvario jedan od ciljeva koji su mi bili iznimno bitni. Konačno se mogu u potpunosti posvetiti svojoj profesiji. Radim s kolegama koje cijenim i koje sam imao priliku upoznati jer sam u tom teatru honorarno radio i prije stalnog zaposlenja. Ono što moram naglasiti su ljudi koji su mi uvelike pomogli da ostvarim puno zamišljenih i isplaniranih ciljeva. To su moji bivši kolege s „pumpe“ koji su se često žrtvovali, uskakali i odrađivali smjene zbog mojeg cilja. Osjećali su koliko mi to znači i uvijek su se veselili mojim uspjesima. Nakon toliko godina zajedničkog rada, oni su danas moji prijatelji bez čije potpore i pomoći ne bih napravio upola stvari koje jesam do sada jer studirati, voditi dva zbora, biti angažiran u nekoliko predstava i istovremeno raditi na benzinskoj postaji bilo bi za mene neostvarivo. Hvala im od srca.
Kako ste se našli u mjuziklima i na koje ste uloge najponosniji? Gdje vas sve možemo gledati?
– Mjuzikl je nešto što me uvijek fasciniralo, i što sam više odrastao dobivao sam sve veću želju baviti se upravo time jer u njemu moraš pokazati umijeće pjevanja, plesa i glume. Samim time to je bio velik izazov za mene i danas sam presretan što sam se našao u tim vodama. Krenulo je sve s ansambl rolama, pa sam malo po malo, uz trud i dokazivanje, došao i do nekih značajnijih uloga, a najponosniji sam trenutačno na ulogu mucavog fratra koji pleše step u mjuziklu „Crna kuća“ te na puno ulogica u mjuziklu Monty Paytona „Spamalot“, gdje sam doslovno „Katica za sve“.
Što u novoj sezoni možemo očekivati od Matije Škvorca, a što od Messengersa?
– Nazire se jedna jako radna sezona. Što se tiče mojih angažmana, puno je predstava u pripremi pa ne želim „coprati“ jer jedva čekam da ugledaju svijetla pozornica. Saznat ćete na vrijeme. Uz to, još pišem vokalne aranžmane za mjuzikl „Orašar“ te od nove akademske godine preuzimam vođenje mješovitog zbora Zagrebačke katedrale. Što se tiče Messengersa, u pripremi je izdavanje live DVD-a i CD-a s našeg jubilarnog koncerta koji je bio u prosincu prošle godine u kazalištu Komedija. Na našem Youtube kanalu objavili smo dvije snimke s tog koncerta kao najavu onoga što će se dogoditi, te pripremamo još neke nastupe van Zagreba. [I.W.]
