Kad je u lipnju prošle godine preuzeo vlast, novi splitski gradonačelnik Ivo Baldasar vjerojatno je računao na sve – ali ne i na činjenicu da vrijeme leti.
Nije još stigao ni zaposliti sve svoje ljude, a kamoli se okrenuti oko sebe i ozbiljno posvetiti poslu, a evo mu je iscurila prva godina dana. Što je još gore, Splićanima se taj period već čini kao cijela vječnost.
Nakon Željka Keruma i njegova bizarnog mandata, da je na čelo grada došao i stalak za kišobrane – dočekalo bi ga se s olakšanjem. Barem neće sramotiti grad, a možda se čovjek zbilja posveti svojoj dužnosti. No nakon samo nekoliko mjeseci bilo je jasno da Ivo Baldasar klizi prema provaliji, a nije trebalo još dugo da postane i potrošen. Iz pristojnog u dosadnog, iz principijelnog u konfuznog, iz ambicioznog u umornog, iz obećavajućeg u nesposobnog.
S njime, uostalom, i službeno koalira, njegove kadrove proporcionalno raspoređuje po gradskoj upravi i komunalnim tvrtkama, Baldasar bez pogovora sudjeluje u političkoj travestiji po kojoj je Kerum navodno u opoziciji, a u stvarnosti iz sjene sudjeluje u procesima i u županiji i u Splitu. Na jednoj razini s HDZ-om, na drugoj s SDP-om.
I tako njegova prva postizborna reakcija svedena na usklik ‘Riješili smo ga se!’ koji je Splićanima valjda trebao dati do znanja da je kolektivna trauma konačno dovršena, zvuči kao neslana šala. Ne samo da je zadržao Kerumovu tehnologiju vladanja, garniranu tek s nešto više uljudnosti i bez prigodnog nabijanja na neku stvar, Baldasar je i fizički zadržao Keruma u blizini.
Tako o aktualnom splitskom gradonačelniku Ivi Baldasaru piše Damir Petranović na Tportalu. Originalni članak možete pročitati na ovom linku
