Gradska željeznica, metro, u Zagrebu se uglavnom spominje u predizbornim kampanjama, a kad one prođu ideja o tom velikom projektu brzo padne u zaborav.
Uoči ovogodišnjih lokalnih izbora kandidat za gradonačelnika Rajko Ostojić također je posegnuo za tom kartom, ali je kao dio svoga programa ponudio jednu “light” varijantu – ne osobito skupu i brzo ostvarivu. Ostojić, naime, smatra da Zagreb već ima gradsku željeznicu te da je samo treba staviti u funkciju.
Na postojećim prugama izveli bi se neki zahvati, uspostavile nove stanice i sve bi, tvrdi Ostojić, bio u funkciji već u lipnju. Njegov protukandidat, aktualni gradonačelnik Milan Bandić višekratno najavljivao kako je Zagrebu metro potreban, ali je mišljenja da taj projekt nije moguće ostvariti u jednom mandatu.
No, Davorin Kolić, građevinski ekspert za tunele i podzemne građevine, ne misli da je metro u hrvatskoj metropoli utopija. On se, naime, već zalagao za, kaže, javni masovni transport željezničkog tipa.
“Bio bi to podzemno-nadzemni tračnički sustav, kakav imaju Sevilla, Porto i Torino, gradovi malo veći od Zagreba”, izjavio je Kolić za Večernji list, obrazlažući da je koncept nužan zbog znatnog povećanja broja osobnih vozila u posljednja dva desetljeća i gustoće prometa.
Podzemni dio trase trebalo bi graditi u užem centru, kojem gravitira puno ljudi i u kojem zbog uskih ulica i starih zgrada ne bi bili mogući nadzemni zahvati, dok bi izvan centra pruga pratila postojeće tramvajske trase, nad površinom ili u kombinaciji.
Koliću je, naravno, jasno da danas nitko nema novca da bi obećao investiciju od više stotina milijuna eura za uređenje desetak kilometara metroa, ali smatra da se projekt može financirati ili kreditom ili davanjem koncesije, pa i javno-privatnim partnerstvom.
Ono što Grad treba učiniti, tvrdi ovaj stručnjak u izjavi za Večernji list, jest razviti posebnu strategiju prometnih potreba, u koju bi se uklopio i metro.
“ZET nema ni resurse ni ljude ni znanje, jer da ima, već bi dio pruge spustio pod zemlju”, tvrdi Kolić.
Prosječna brzina metroa bila bi oko 40 kilometara na sat, dok današnji tramvaji voze prosječno od 8 do 11 km/h. Gradski vlakovi bi od Žitnjaka do Črnomerca vozili samo desetak minuta, i k tome bi bili veličine nekoliko tramvaja, što bi bitno umanjilo potrebu za osobnim vozilima u gradu.
