Na današnji je dan, 2. lipnja 1740. godine, rođen najozloglašeniji pisac svih vremena Donatien Alphons Francois, Markiz de Sade, kojeg usprkos njegovim knjigama koje promiču blud, pornografiju, zlostavljanje, sadizam i tko zna što već ne, malo ljudi nije čitalo ili barem pokušalo.
Usprkos svemu, među ostalim i činjenici da je trideset godina života proveo po raznim zatvorima a život okončao u umobolnici, da je od svojih suvremenika bivao prezren, a od obitelji odbačen do te mjere da mu ni nakon smrti nije željela grob obilježiti imenom i prezimenom, nesporna je činjenica da je ostavio traga za sobom, i da se njegovo ime nije zatrlo.
Sačuvano je i uglavnom se veže uz pojam sadizma, koji označava uživanje u nanošenju boli i patnje drugim ljudima.
Rođen u Parizu, Markiz de Sade potjecao je iz plemićke obitelji koja je bila u srodstvu s kraljevskom kućom Burbona. Od “običnih” stvari valja mu pripisati solidno obrazovanje, sedmogodišnje sudjelovanje u ratu, brak i troje potomaka. I to bi bio jedan sasvim solidan i “normalan” životni vijek, da nije bilo onog velikog ali, a ono se odnosi na njegovo sudjelovanje u orgijama, oskvrnjivanju crkvenih relikvija, protuprirodnom bludu.
Osumnjičen je i za ubojstvo, pokušaj trovanja. Zatvori i umobolnice godinama su mu bile dom. U njima neumorno piše, a među najpoznatija djela spadaju “120 dana sodome”, “Nova Justina” i “Filozofija u budoaru”.
Sva njegova djela na perverzni način veličaju ljudsko zlo. Ispisane knjige prepune su kojekakvih morbidnosti, ljudske zloće, ubijanja, klanja, mučenja, perverznih seksualnih radnji. Zato je i njegova literatura koja šokira proglašavana sotonskom dok su mu djela bivala javno spaljivana.
No, sredinom prošlog stoljeća, pisci, filozofi i psiholozi rado su se bavili De Sadom, a njegova djela podvrgavali analizi. Tada će se s druge strane moralne i ćudoredne većine naći i drugačija mišljenja poput onih književnika Alberta Camusa, Simone de Beauvoire i Georgesa Bataillea, koji će ga smatrati piscem koji je (raz)otkrio ljudsko zlo koje je bilo, postoji i bit će ga sve dok postoji ljudskog roda i vijeka.
Markiz de Sade, umro je 2. prosinca 1814. godine u umobolnici u Charentonu kraj Pariza, a njemački će psihijatar Richard von Krafft-Ebing po njemu nazvati pojam sadizam. (Pripremila: N. O. RADIĆ / Glasistre.hr)
