Herbert S. Okun proveo je punih trideset šest godina u službi State Departmenta i američke diplomacije. Rođen u New Yorku 1930., a preminuo 2011. godine. Podrijetlom je iz ruske židovske useljeničke obitelji.
Nije nastavio uspješnu očevu tradiciju u prehrambenoj branši, proizvodnji i distribuciji hrane, nego se obrazovao na prestižnim američkim sveučilištima Standfordu i Harvardu te se od 25. godine života potpuno posvetio diplomaciji.
U Hrvatskoj je prvi put kao turist boravio 1957. godine. Odmah su ga osvojile ljepote Hvara i Dubrovnika. U Hrvatsku se vratio 1990., najprije kao izvršni direktor neprofitne financijske grupacije koja je pružala pomoć u uspostavi slobodnog tržišta u postkomunističkim zemljama istočnog bloka.
Volontersku ulogu ubrzo zamjenjuje službenom dužnošću zamjenika Cyrusa Vancea, posebnog izaslanika glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda Boutrosa Boutrosa Ghalija pa je na područjima bivše Jugoslavije aktivno boravio od 1991. do 1993. godine.
U travnju 2006. dao je intervju Večernjem listu u kojem je, među ostalim, govorio i o prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.
Evo kako je odgovorio na pitanje kakvi su bili njegovi dojmovi o Tuđmanu:
– Otvoreno kažem da je meni Tuđman bio vrlo drag jer je bio ozbiljan političar koji je držao svoju riječ. Istina, imao je krut stil ponašanja koji su mnogi pogrešno tumačili, osobito novinari na Zapadu, ali sva su moja iskustva s Tuđmanom pozitivna. Pa nije se Tuđman, koji je vodio zemlju u ratu, uz embargo na oružje, mogao ponašati poput Ghandija. Bio je kooperativan, želio je mir i aktivno je sudjelovao u pregovorima u Haagu, Ženevi, Zagrebu. Zamjeraju mu što je mijenjao imena ulica iz komunističkog vremena, a dok je on to radio, Milošević je ubijao Hrvate po istočnoj Slavoniji.
Bio sam kod Tuđmana kad je počeo egzodus Hrvata iz Iloka. Rekao mi je: “Veleposlaniče, učinite nešto, strašno je što prolazi moj narod!” Tada je Vance zvao Miloševića, ali ovaj je rekao da ne zna o čemu govori, da on nema ništa s Ilokom. Taj nije nikad govorio istinu. Tuđman je bio mudar, poznavao je povijest i, otvoreno govoreći, uz njegovo vodstvo Hrvati su preko Oluje i drugih vojnih akcija spasili Bosnu i Hercegovinu. Izetbegović mi je na sastanku u Sarajevu u prosincu 1991. godine rekao da će zatražiti od JNA da napusti BiH, a ja sam ga pitao: “Gdje je vaša vojska, tko će braniti zemlju ako vas ne poslušaju?” Brzo sam shvatio da su se u Bosni jedino Hrvati organizirano borili i obranili je od pada, što često prešućuju mediji, ali i političari.
