Prije 70 godina umro je kanonik preč. Anto Alupović, najznačajniji čovjek u povijesti HKD Napredak. Kao mali prilog obilježavanju obljetnice objavljujemo tekst sadašnjeg predsjednika Napretka prof. dr. Franje Topića iz zbornika ”Stoljeće HKD Napretka (1902-2002)”. Potičemo mlade znanstvenike Napretkovce da se pozabave osobom i radom ovog velikog Napretkovca.
Anto Alaupović, veliki predsjednik HKD Napredak (srpanj 1923. – 28. 10. 1945. g.)
Anto Alaupović nesumnjivo je najznačajnija ličnost u povijesti Napretka. Bio je već blagajnik sarajevske podružnice mostarskog potpornog društva. Odmah se po osnivanju sarajevskog potpornog društva u njega uključio. Član Središnje uprave bio je još od 1910. godine, pa sve do pojave komunizma 1945. godine, odnosno, punih 35 godina. Prije izbora za predsjednika 1923. od 1910. godine redovito je biran za potpredsjednika Društva.
Rodio se 12. ožujka 1878. godine u Docu kod Travnika kao potomak stare hrvatske bosanske obitelji koja se doselila iz Fojnice. U rodnom mjestu polazio je osnovnu školu, u čuvenoj travničkoj nadbiskupskoj gimnaziji svršio je srednju školu a teološki studij na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1900. te prvo radi u nadbiskupskoj kancelariji. Nakon godinu dana odlazi u Goražde radi organiziranja nove župe a 1901. nadbiskup Stadler povjerava mu osnivanje također nove župe u Novom Sarajevu, gdje je ostao do kraja života. Tu je gradio kuću, crkvu i istovremeno obavljao katehetsku službu na srednjim školama. Alaupović je imao i kraćih drugih službi. Tako je za vrijeme I. Svjetskog rata od 22. lipnja 1917. do 26. Lipnja 1918. bio vojni dušobrižnik bosansko-hercegovačke čete u Budimpešti i Vallanyu a na njegovu molbu je vraćen u Novo Sarajevo. Bio je katedralni župnik od 1. rujna 1939. g. do 2. svibnja 1940. Očito je Alaupović bio previše vezan za Novo Sarajevo te se nije obikao u katedrali I molio je nadbiskupa Šarića da ga vrati na staro mjesto. Alaupović je bio čovjek od velikog povjerenja nadbiskupa pa ga je imenovao na različite službe te je bio prosinodalni eksaminator Nadbiskupije, savjetnik Nadbiskupije, član Školskog i vjeronaučnog vijeća, 1939. Imenovan je duhovnikom Križarskog bratstva i Križarskog sestrinstva. Uz župničke poslove, vođenje Napretka i druge dužnosti Alaupović je predavao i vjeronauk u osnovnoj školi na Kolodvoru i u Dolcu-Paromlinu.[1]
No dolaskom nove komunističke vlasti Alaupović kao i mnogi slični javni radnici i koje je vlast smatrala nepoćudnim biva pritvoren i za svoj nesebični narodni rad 30. srpnja 1945. osuđen na 8 godina te poslan u Zenicu u, kako to lijepo zvuči, kazneno-popravni dom. Tadašnji generalni provikar Vrhbosanske nadbiskupije dr. Marko Alaupović koji je privremeno upravljao nadbiskupijom jer je nadbiskup Šarić bio u izgnanstvu piše Okružnom sudu u Sarajevu /28. 12. 1945/ da oslobode Antu Alaupovića iz zatvora. U molbi između ostalog piše: “Anto Alaupović je tolike godine nesebično vršio dužnost predsjednika kulturnog društva Napretka. Svakdonevno je u tom svojstvu žrtvovao sate i sate. Pa makar se upravi Napretka moglo štogod i prigovoriti, ipak se društvenom predsjedniku Alaupoviću Anti ne može poreći da je mnogo dobra učinio u kulturnom podizanju naroda. Pravo bi bilo da se pri ocjenjivanju toga čovjeka i to uzme u obzir. Alaupović Anto, mnogogodišnji župnik u Novom Sarajevu, veoma je obljubljen čovjek u svojoj župi i u gradu Sarajevu pa i u svojoj Bosni i Hercegovini, i to ne samo među katolicima nego i kod drugih vjera. Njegovo amnestiranje svi bi srdačno pozdravili, što bi blagotvorno utjecalo na opće prilike”.[2] Anto Alaupović je ubrzo i pušten iz zatvora 17. ili 18. ožujka 1946. g. Nakon oslobađanja Alaupović se vraća opet, nije teško pogoditi, u svoje Novo Sarajevo gdje i umire 5. svibnja 1948. Bio je pokopan na groblju sv. Mihovila, a u novije vrijeme prenešen u svećeničku grobnicu na sarajevskim Barama.
Rad i zauzetost na crkvenom polju preporučili su ga za različita odlikovanja te je 1914. g. imenovan začasnim prisjednikom duhovnog stola i počasnim kanonikom, a 1933. g i redovnim kanonikom. Odlikovan je viteškim redom cara Franje Josipa.
Kao što smo spomenuli Anto Alaupović se od početka svog aktivnog života angažirao u radu Napretka. U Novom Sarajevu osnovao je podružnicu, Hrvatsku čitaonicu i druga društva. U jednom prigodničarskom tekstu kroničar bilježi: “S Napretkovim predsjednikom g. Tandarićem i ostalim članovima upravnog odbora pomogao je snažnom društvenom razvoju, koji pada baš u ova dva decenija, kad Napredak izgrađuje svoje konvikte, svoju monumentalnu palaču u Sarajevu i druge ustanove.[3]
Glavna Skupština bira Alaupovića 1923. za predsjednika i na tom mjestu ostaje do dolaska komunističke vlasti 1945 g. Za ovako dugi period Alaupovićeva službovanja učinjeno je puno toga a i nastalo je puno novoga u Napretku. Pod njegovim vodstvom osnovana je Napretkova zadruga, koja je bila štedionica i osiguravajući zavod, i koja je vrlo brzo izrasla u značajnu i jednu od najuglednijih financijskih institucija na prostorima prve Jugoslavije o čemu je šire i temljitije pisano u drugim radovima ovog zbornika. Nek za ovo posluži kao ilustracija činjenica da je npr. samo poslovnica Napretkove zadruge u Osijeku imala kod ukidanja 1945. godine 97 filijala uz puno imovine. Zadruga je počela raditi u prostorijama Napretkove podružnice i to s glavnicom od 20.000 dinara koje su podignute kao mjenica, a kao prvi jamac potpisano je HKD Napredak po Anti Alaupoviću.[4] Evo kako suvremenik u Napretkovom glasilu 1940. opisuje rad i ciljeve Zadruge: “Djelovanje ove Zadruge već je dovolljno poznato i ona je proširena po svim hrvatskim krajevima. Ona potpomaže hrvatski obrt, trgovinu, industriju, otkupljivanje zemljišta i sl. Za kratko vrijeme ona se toliko raširila i toliko napredovala, da danas spada među najjače hrvatske novčane ustanove”.[5]
Netko reče da je Napredak godišnje gradio tisuću kvadratnih metara prostora. I ne samo što je Napredak puno gradio nego je gradio i vrlo lijepe zgrade i na dobrim mjestima. Kao ilustracija dovoljno je spomenuti sarajevsku Palaču i zagrebački neboder. A imao je dobro osmišljene domove u brojnim mjestima koji su bili stjecište i rasadište kulture, ideja i pismenosti.[6] Uz središnju knjižnicu u Sarajevu koja je imala oko 35.000 knjiga posebno su bile zanimljive pomične knjižnice koje su se selile iz mjesta u mjesto I time bile dostupne što većem broju čitatelja.
Statistički odsjek i kulturno-historijska zbirka su puno doprinijele opće kulturnom razvoju i napretku hrvatskog naroda. U vrijeme njegova predsjednikovanja Napredak je puno učinio s tečajevima opismenjavanja a i šire edukacije posebno seoskog pučanstva od poljoprivrednih tečajeva do izdavanja Božićne i Uskrsne knjige koje su imale za cilj uzdizati pismenost a I kreativnu sposbnost prije svega tada prevladavajućeg seoskog stanovništva. Kroničar 1940. g. bilježi: “Napredak je tako izgradio osvjedočene I požrtvovne radnike I onda se daje na glavni posao, na prosvjetno I gospodarsko podizanje širokih narodnih slojeva, grada I sela. Čine se veliki napori, da se proširi pismenost, da se narod upozna sa svojom prošlosti I zadrugarstvom I bar onim najosnovnijim suvremenijeg gospodarstva”[7]
Jedna od najvažnijih Alaupovićevih zasluga, po mišljenju njegovih biografa i povjesničara Napretka, jest uspjeh da Napredak nije 1929. ugašen, kad je kralj Aleksandar ukinuo sva hrvatska društva i organizacije, a što je imalo značajne pozitivne posljedice u cjelokupnom životu Hrvata Bosne i Hercegovine i šire. Jedan od razloga udara na Napredak bili su i tečajevi opismenjavanja, jer se vlada očito bojala Napretkova prevelikog utjecaja. Ukidaju se mnoge podružnice, policija pregledava Napretkove prostorije i prati predsjednika Alaupovića. Sjednice Središnje uprave se ne smiju održavati u Palači, nego se drže kriomice u župnom uredu kod Alaupovića. “Bila su to odista najteža vremena, koja je Alaupović preturio kao predsjednik Napretka I bez straha išao naprijed, pa bilo šta bilo”.[8]
Na proslavi 25. obljetnice novosarajevske župe Presvetog Trojstva koja je bila ujedno i proslava 25-godišnjeg župnikovanja Ante Alaupovića, potpredsjednik Mijo Poljak rekao je između ostalog i slijedeće: “Svemu što se (od tada) razvijalo i podizalo u Napretku, bio si među osnivačima i prvim pomagačima. U Napretkovom Domu ima Tvoga truda, u Napretkovim konviktima Tvoga znoja, u Napretkovoj Zadruzi i Tvoje brige; svuda i u svem Tvoga savjeta i Tvoga rada! Uvijek medu najmarnijim i najplemenitijima nisi nikad žalio ni napora ni žrtve, da zajedno s ostalim Napretkovim radnicima hiljadama Hrvata olakšaš brige otareš suze i osiguraš budućnost”.[9]
A književnik i vrsni kulturni pregalac, svjedok Alaupovićeva rada i radnik Napretka Ivan Miličević piše: “Da je i dosada isplivavao /Napredak, op. F.T./ iz krutih nedaća, zahvaliti je u prvom redu Anti Alaupoviću, koje je savjesno I zdušno vodio Napredak, izlažući se za nj u svakoj zgodi i nezgodi. To se mora priznati čovjeku, koji s ponosom može reći, da je radio trideset devet godina” u Napretku.[10]
Ono što svakako na prvi pogled upada u oči jest dužina njegovanja angažmana u Napretku. Kad se uzme u obzir da je bio spriječen 1945. g. to znači da je Anto od početka Napretka 1902. do kraja bio u službi Napretka 43 godine, a od tih 43 godine 13 godina dopredsjednik i 22 godine predsjednik. Da nije imao ljubavi za ovo Društvo, da nije bio vrijedan radnik i da nije bio obljubljen ne bi bio toliko dugo biran na ove najvažnije funkcije. A netko bi mogao pomisliti da nije bilo prikladnih kandidata, no u Središnjoj upravi Napretka prodefilirao je iznimno i za puno razvijenije zemlje zavidan broj vrhunski obrazovanih ljudi i dužnosnika najvišeg ranga kao npr. predsjednika sudova, odvjetnika, liječnika, bankarskih direktora i drugih. Stoga mu Napredak duguje uistinu neizmjernu zahvalnost. I on je uvijek naglašavao da mu je Napredak vrlo važan, uostalom ne bi mu ni posvetio toliko svoga života.
Nakon i ovo nekoliko rečenica o Anti Alaupoviću nije se teško složiti s mišljenjem Marka Babića koji smatra: «Uz njegovo ime usko je vezan sav kulturni, prosvjetni i gospodarski rad u Napretku».[11]
(Iz članka F. Topić, Predsjednici Napretka, Stoljeće HKD Napredak (1902.-2002.), Sarajevo-Zagreb 2017., 100-104.)
[1] v. F. Topić, Anto Alaupović, Napredak. Hrvatski narodni kalendar 1992, 349. s.
[2]Arhiv Vrhb. Nadbiskupije, br. 1046/1945/ cit. prema M. Perković (prir.), Sto godina župe Presvetog Trojstva, Sarajevo 2002, 43
[3] Jubilej g. Alaupovića, Večernja pošta, br. 3132/ 1931, str. 5, v. također iste novine br. 3134, str. 50
[4] I. Miličević, Hrvatsko kulturno društvo Napredak i preč. g. Anto Alaupović, Napredak. Hrvatski narodni kalendar 1941, 186 s.
[5] Br. 12, 146 s.
[6] Akademik Dalibor Brozović je više puta rekao da sve što je imao društvenog života to je proveo u Napretku u Zenici i Sarajevu
[7] Trideset godina rada za Napredak kanonika Ante Alaupovića, predsjednika Napretka. Napredak. Glasilo 1940, br. 12, 146 s.
[8] I. Miličević, Cit. čl., 187
[9] Proslava 25-godišnjice župe u Novom Sarajevu. Glasilo HKD Napredak br. 11/12 (1931), str. 152-153.
[10] Cit. čl., 188 s
[11]Hrvatski biografski leksikon, Zagreb 1983, Sv. 1, 52 s.
