Američki analitičari Srednjeg istoka predviđaju da bi se situacija u zemljama koje su prošle takozvano ‘arapsko proljeće’ mogla uskoro pogoršati. Neki čak predviđaju krvoproliće.
Prosvjedi u Tunisu i Egiptu su zimus vrlo brzo doveli do mirnog zbacivanja tamošnjih vlastodržaca. Arapski svijet a i mnogi drugi ponadali su se da je put k demokraciji i slobodi možda otvoren za cijelu regiju. No, diktatori u Libiji, Siriji i Jemenu vojno su se oduprli promjenama.
Dalia Ziada, aktivistica za ljudska prava iz Egipta, koja danas radi za američku organizaciju Islamic Congress, kaže da je u regiji ‘euforiju zamijenila duboka zabrinutost’. Ona se boji da je proljetos bilo previše optimizma i da su ljudi, možda, previše očekivali. “Riječ je o sukobu nade i straha. Od revolucije se u Egiptu jako mnogo očekivalo. Sadašnje vlasti moraju se pobrinuti da se ta očekivanja ne izjalove – moraju ih na neki način uskladiti sa stvarnošću”.
Američki novinar Robin Wright iz washingtonskog think-tanka Institute of Peace kaže da se najveća frustracija krije u mogućnosti da demokracija na kraju u arapskim zemljama neće uspjeti. “U regiji ne postoji niti jedna jedina vlada koja je sposobna odgovoriti na ta očekivanja, ekonomska i politička. I tako će vjerojatno biti sljedećih nekoliko godina. Onaj idealistični zamah od prije par mjeseci bit će vrlo teško zadržati. A razočaranje će se vjerojatno pretvoriti u novo javno nezadovoljstvo”.
Sirija je zemlja u kojoj se režim efikasno odupire promjenama, ali uz velike žrtve među oporbenim aktivistima koji svakodnevno ginu. Amr al-Azm je Sirijac koji danas predaje na američkom sveučilištu Shawnee State. On misli da će na kraju sirijski režim ipak pasti. “Možda će mu poći za rukom da pobunu drži pod kontrolom neko vrijeme. Čak ako režim i krene u neke takozvana reforme, one će na kraju propasti. Mislim da taj režim nema budućnosti”.
Na washingtonskom Institutu za politiku Srednjeg istoka stručnjaci su pokušali prognozirati kako će regija izgledati za pet godina. Analitičar Martin Kramer je o tome rekao. “S krajem ere diktatora, doći će do razdoblja u kojem će se nekakva kvazi-demokracija miješati s regionalizmom, uz jak utjecaj vjere pa čak i plemena. Bit će mnogo više nasilja, a snage s margine društva pokušat će se odvojiti od neefikasnog centra”.
Uglavnom Srednji će istok biti mnogo složeniji nego kada su njima, često uz pomoć Zapada, vladali diktatori – kaže Robert Kagan iz Instituta Brookings. “Do sada je postojala podjela prema kojoj vas je Amerika voljela ako ste bili svjetovni liberal, a bojala vas je se ako ste bili islamistički radikal. Sada će situacija biti kompliciranija. Naime, islamistički radikali mogli bi doći na vlast demokratskim putem”.
Američki analitičari očekuje da će se na mirniji i slobodniji Srednji istok morati pričekati – vjerojatno nekoliko desetljeća.
Izvor: Glas Amerike
