Na ovogodišnjem teniskom turniru Roland Garrosu boje Novog Zelanda brani Marina Eraković. Ta novozelandska igračica broj jedan rođena je u Splitu i tamo je napravila svoje prve teniske korake.
Kao šestogodišnja dijevojčica je sa teniskim reketom svoje starije sestre Marina Eraković udarala tenisku lopticu u zid na teniskim igralištima Firule dok je njezin tata igrao tenis sa svojim prijateljima. Kada su odselili u Aucklend s njom i njezinom sestrom je neko vrijeme igrao tata, a poslije toga je počela trenirati u grupi koju je vodio Chris Luis, nekadašnji finalist u Wimbledonu. “Znači u tenisu sam”, zaključuje Marina Eraković, “već 19 godina.”
Marina Eraković je jedina Novozelađanka među prvih 100 tenisačica na svijetu. U karijeri ima jednu pobjedu na WTA turniru u Tenesseeju. U igri parova je 2004. sa Michaelom Krajiček osvojila US Open za juniore. Godinu dana kasnije je sa Victorijom Asarenkom osvojila i Australian Open u juniorskoj konkurenciji. “Kao i svaka sportašica želim osvojiti u sportu sve što se osvojiti može”, objašnjava Marina i ne krije da se nada kako će se jednog dana možda popeti na ljestvici i do prvog mijesta: “Kada sam bila mala nisam o tome razmišljala, ali sa 16 godina počela sam razmišljati o profesionalnoj teniskoj karijeri. Htjela sam postati nova Monika Seleš, ona mi je bila najveći idol.”
Marina Eraković se trenutno nalazi na 82. mjestu svjetske WTA-liste. Najbolji plasman joj je bio 39. mjesto. “Moram nastaviti raditi, mislim da jako dobro igram. Moram nastaviti ozbiljno trenirati. Znam da ponekad nije lako, ali ja vjerujem u sebe. Sa svojom partnericom Carom Black iz Zimbabvea u paru sam počela igrati u Madridu. Mislim da se dobro nadopunjujemo. Do sada smo imali dva finala. Mislim da imamo jako dobre izglede u budućnost”. Marina i Cara na ovogodišnjem Roland Garrosu ušle su u četvrtfinale, dok je u pojedinačnoj konkurenciji Marina poražena u drugom kolu od Amerikanke Stephens.
Obitelj Eraković je preselila u Novi Zeland 1994., kada je Marini bilo šest godina: “Ne mogu reći da sam u Splitu imala prijatelja jer sam bila mala, ali tamo još uvijek živi moj stric i moje dvije rođake. Mama i tata idu tamo svake godine, a ja nisam bila već tri godine. Ubit će me moji, ali moram priznati da mi je lijepo otići tamo na odmor.” Ali i u Marininoj novozelandskoj svakodnevici je Hrvatska uvijek prisutna: u kući se govori hrvatski zbog bake koja ne zna engleski, a Marina obožava jesti punjene paprike svoje mame.
Marina na tenisu provodi oko 5 sati dnevno, a kad ne trenira voli svirati gitaru: “Na putovanja uvijek nosim malu gitaru, sviram uglavnom rock. Moja omiljena grupa je Fleetwood Mac. I učim, svaki 6 mjeseci dajem jedan ispit.” Iako još ima velike planove za svoju tenisku karijeru kaže kako si može zamisliti da jednoga dana postane i novinarka: “Malo mi je čudno pričati na hrvatskom jer uglavnom dajem intervjue na engleskom. Ali imam dosta ljudi iz Hrvatske koji prate moju tenisku karijeru što mi je drago i što mi je velika podrška.” (Zoran Simić / Deutsche Welle)
