Pokolj u Briševu 1992.,hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade iz Sanskog Mosta. Preživjeli svjedoci tvrde da su zločini strašni i da su u njima stradale cijele obitelji.
Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani – odsijecani su im nosevi, spolnih organa, uši…
O ovom zločinu se ne zna ništa, iako svojom svirepošću, brojnošću i metodama dvodnevnog ubijanja praćena mučenjima i silovanjima daleko nadilazi neke od onih o kojima se u javnost najviše govori.
Briševo je naselje u općini Prijedor (Republika Srpska, BiH). Prema popisu iz 1991. godine nacionalni sastav je bio sljedeći: Hrvati – 370, Jugoslaveni – 16, Srbi – 7, Bošnjaci – 1 i ostali – 11.
Na početku rata u BiH u tom je selu ubijeno 67 Hrvata. Ubili su ih Srbi 24. i 25. srpnja 1992.
I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero.
U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16-godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.
Ubijeno je i deset članova obitelji Buzuk, a Marku Buzuk, nećaku fra Stanka Buzuka, oderano je lice u obliku križa na živo. Nakon toga je zaklan. Mato Buzuk je masakriran, odsječene su mu uši, nos i genitalije, te je nakon toga zaklan.
Preko pokolja u Briševu nije olako prešao samo Haaški sud. Koliki su se samo novinari, političari, publicisti, općenito “kulturni i javni radnici”, bavili Ahmićima, Medačkim džepom, Varivodama… A Briševo? Obitelj Matanović? Obitelj Buzuk? Ostale hrvatske obitelji pobijene u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji?
Na koncu, valja dodati da u Briševu danas živi tek nekolicina stanovnika, većina preživjelih nije se vratila.
Briševo danas najbolje je opisao novinar Slobodne Dalmacije Damir Tolj koji su svojoj reportaži piše: “Samo u kasnu jesen, kad sav list otpadne s gore, a svakako prije prvih snjegova, samo tada će vam se ukazati obrisi, odnosno razvaline sela, ali morate imati krila – s tla se Briševo ne vidi. Ni iz Briševa ga nećete ugledati jer je izbrisano zločinom i nestalo u prašumi, kao drevni gradovi Inka i Maja.”
